Zadnje su riječi Jozefa K., bankovnog činovnika, u zadnjoj fazi procesa vođenog protiv njega. Ta jednostavna rečenica sažima odnos sustava prema pojedincu, prema ljudskom biću. No, da ne upadamo olako u filozofske rasprave.
Jeftinjava knjige koje se prodaju uz Jutarnji i ostale listove dobro dođu za izgradnju, obnovu ili nadopunjavanje kućnih biblioteka, unatoč relativno lošoj opremi knjiga. Kupio sam ih dosta, ali ova danas je posebno željena mojoj bogatoj kućnoj bibilioteci. Proces i Preobražaj Franza Kafke, za samo 29 ćuna. Mala para za možda i ključna djela književnosti dvadesetog stoljeća.
Nisam književno-povijesno obrazovan nakon srednje škole, ne smatram se nekim eruditom niti osobitim intelektualcem, ali si ipak nalazim za shodno, reči svoju ocjenu najvažnije literature dvadsetog stoljeća. Mislim da su to upravo ova dva gore navedena djela. Kao ishodište, iz kojega je krenula možda i sva znanstveno-fantastična literatura prošlog stoljeća, a taj duh se osjeti i u ovom, dvadesetprvom stoljeću.
Kafka nije bio osobito sretan čovjek, pratio ga je očit duhovni nemir koji nije uspio izbaciti iz sebe niti pisanjem. Nemam namjeru pisati o njegovom životu, kao što rekoh nisam educiran iz književnosti osobito, a ako vas zanima imate Wikipediju. O njemu samome najviše saznajemo iz njegovih knjiga, kao to da je bio pravi pesimist i cinik. Glavni motiv njegove literature, barem ovih knjiga, po meni, je strah. Strah od gubitka slobode. A sustav je upravo ono što nam nameće gubitak slobode, okivajući nas u lance koje dobrovoljno prihvaćamo. Ali upravo toliko koliko dobrovoljno prihvaćamo, toliko nas mogu čvrsto u lance sistema okovati. Jozef K. je poput svih nas prihvatio pravila igre a da ih nije niti pročitao, niti pitao za njih, i pustio je da postupak protiv njega dođe do završne faze. Ali svi mi prihvaćamo, puštamo se da nas nosi, nesposobni i nevoljni da dignemo glavu, ravnodušni smo prema sudbini. Onaj koji pruži otpor i zapliva svojim putem, taj je ili Bog ili zvijer, kako bi to jedan, zaboravih koji, mislilac rekao.
Taj strah od gubitka slobode, čak i gubitka ljudskosti kakvog je Gregor Samsa doživio, obilježio je mnoga djela dvadesetog stoljeća, provlačio se kao motiv kroz djela mnogih autora, od Orwella na dalje. Čini mi se čak da je u doba Phillip K. Dicka doživio i svojevrsni upgrade, u strah od gubitka identiteta. Čovjekova sloboda je uvijek bila ugrožena. U davna vremena pravno je ovisio o drugima, bio je njihov rob i slobodu je možda mogao otkupiti. U vrijeme srednjeg i novog vijeka, čovjek je bio neslobodan iz ekonomskih razloga, bio je vezan za zemlju koja mu nije pripadala i od nje je teško preživljavao. U novom vijeku isto sranje, i dalje ekonomska nesloboda pojedinca, ne vladanje sredstvima za proizvodnju jer ona pripadaju nekome drugome. Tko zna kakve nam sve neslobode nose ova sadašnja vremena u kojima živimo? Ne vjerujem da su se stvari poboljšale, u ovom globaliziranom svijetu. Vjerujem da su metode i načini okivanja čovjeka i ograničavanja njegove slobode na „društveno prihvatljive granice“ poboljšani i prošireni u skladu sa razvojem znanosti i tehnologije. Ali i dalje smo će nas zapravo tretirati „Kao pseta“.
Kao pseto. Sam se osjećao danas, nakon trinaestosatnog radnog dana....
Usput, rečeno, priča mu se mogla zvati i „Postupak“ u duhu hrvatske prave terminologije. Ali „Proces“ zvuči nekako ipak strašnije.....
Post je objavljen 14.03.2008. u 00:44 sati.