Lenčina sam postao što se tiče ovog bloga. Ali tešim se. Vidim da i drugi ne pišu više toliko često, čisto nabace koju sliku i reč da se zna da su živi. Iako verovatno možete pomisliti da je u stvarnosti zapravo toliko dosadno pa da ne pišem varate se. Mogao bih svaki dan izdvojiti neku smešnu situvaciju i napisti ju na blogu, ali ko bi gledao moj blog svaki dan osim mene samoga. Stvar je u tome da dolaze topliji dan i sve više pokušavam boravit vani na suncu jer tako bolje vršim fotosintezu.
Od zadnjeg posta desilo se podosta stvari, jedna od većih vesti jeste svakako onaj nalet navijača u Vukovar koji su ostali gladni jer su svi objekti prehrane bili zatvoreni što iz sigurnosnih razloga, a u ostalom bila je i nedelja.
Naša škola i dalje stoji na brdu i sada malo manje tone. Naime nakon što su potrošili ko zna koliko para na izgradnju onog bedema što se vidi tamo sa policije, dragi građevinci došli su do sledećeg zaključka, a možda tamo ispod škole ima rupa? I jest tako. I sad čitav ovaj proces možemo nazvati misija "KRAFNICA". Oni ispod naših temelja sa posebnim strojem u te rupe tiskaju beton ili šta već. Jednog dana su otišli i sve pokupili, da bi verovatno ustvrdili kako nisu stavili dosta punjenja pa su svu mašineriju postavili nazad za dan ili dva. I naravno opet smo potrošili gomilu novaca, navodno je neko rekao da za te novce koje je ministarstvo uložilo mogli sagraditi još ovakve dve indentične zgrade. Ali ipak mi volimo kad nas pune, pa dajmo im onda nek nas pune (cementom jel?)
Ono u čemu smo svi mi učenici prošlih nedelja bili složni jest štrajk. Tada su se sve škole ujedinile u štrajk za smanjenje cene mesečnica (pardon devojke ali ja obožavam da to tako zovem, jer dođe jednom mesečno, potrošiš pare na nju i onda si u kurcu pola nedelje zbog datih para). Uglavnom vratimo se štrajku. Sve škole u štrajku osim nas gimnazijalaca jer mi smo elita pa imamo para ko govana i sve možemo da platimo. Moram da kažem da me profesor Durajlija ugodno iznenadio svojim nastupom taj dan štrajka, lepo nam je čovek sve objasnio i mi smo bili u štrajku. Kasnije je direktor Prpa bio ljut jer nije sve išlo po papirologiji ali rešili smo i to. Taj dan su se ovi naši prvi i treći razredi spustili u grad i pred poglavarstvo (joj što se ponosim njima) i malo tamo stajali da bi naša gradonačelnica Buljanka i ostala ekipa sve to sredila. Ako sebi podiže platu može i drugima da je snizi zar ne? Živela živela i sretna nam bila.
Ono što meni malo nije bilo jasno u svoj toj priči kako su mogli da nam oduzmu popust. Logičnije mi je bilo da je popust ostao 50% a recimo cena se popela na 154kn. Oni su nama rezali popust, što po meni nema logike, ali neću zameriti ipak je to naš Čazmatrans.
U zadnje vreme počeo sam da štedim, ne bi verovali ali na hrani. Kako nam uskoro sledi 3. ekonomska kriza i cena bureka drastično se povećala u odnosu na prošlu godinu, trgovački rečeno drastično se promenila u odnosu na drugi kvartal prošle godine. Prošle godine u ovo doba uživao sam u bureku koji je koliko se sećam bio 6kn + 2,30 za jogurt=8.30.
Zatim sledi poskupljenje bureka za 1kn i to negde početkom prošlog polugodišta. Zatim odlazi na 8 kn u periodu oko nove godine a tu se i cena jogurtu penje na 2,50. I na kraju negde početkom 2 polugodišta burek sa sirom se penje na rekordnih 9kn. Sada bi moj dnevni obrok u školi iznosio 11,50 kn po danu. To je blizu 60kn po nedelji, što je oko 250kn mesečno računajući i đe koju radnu subotu. Tako 4 meseca i 1000kn! Tada sam shvatio da sam siromašan, nemam više para za burek, moram naći neku alternativu. U toj alternativi me dočekao još veći šok. Prešao sam na perec i jogurt 1,50 + 2,50. Za 4 kune dnevno što je skoro pa 3 puta manje od bureka što se tiče financija ali nažalost i kalorija. Kada je bio onaj štrajk od petka do petka, ja sam odlučio strogo da ću jesti samo perec i jogurt. Tako je i bilo, da bi se jednom "ušlagiro" kada sam video da perec košta 2kn. A u majčinu rekoh onako u pekari, da me i trgovkinje čuše. Moj obrok sada iznosi 4,50 kn što je oko 23kn nedeljno odnosno oko 100mesečno. Sad sigurno mislite a jeba ga otac al je proračunat! Šta je tu je, burek ću se smeti priuštiti samo onda kada dva dana ne budem jeo ništa, ili tri dana pa bi mogao kupiti i jogurt. Ovo je verovatno smešno ali sve je poskupilo, recimo neka pušači uzmu svoje cigare, čak je i kod švercera skočila cena. Samo su plate naših roditelja ostale nepromenjene.
Moram se posavetovat sa nekim ekonomskim stručnjakom, šta bi bilo kada bi država tajno otisnula još novčanica i podelila ih građanima?
Kada Bubalo i ja raspravljamo o novcu uvek Bubalo kaže:
"Znaš Johnny, da sam ja žena ja bi se jebao svaki dan, eno ona prostitutka zaradi oko 22 000 eura u svega par nedelja!"
Nije on ni lud, ima tu neke istine, ako ta devojka bude pametna još koji mesec tako i imaće dovoljno novca da kupi nekakav lokal i započne sa nečim, danas se ionako ogromne pare zarađuju na nepošten ili sramotan način...
Za kraj ostavljam simboličnu pesmu Riblje Čorbe:
Bahnhof Lyrics
Bili vi meni živi i puno pili!
Post je objavljen 13.03.2008. u 23:38 sati.