PRVA POSTAJA – Isusa osuđuju na smrt
Gospodine, ljudi me osuđuju kada želim živjeti kao ti. Podsmjehuju se kada u razgovorima iznosim svoje kršćanske stavove ili se na moj račun zabavljaju kada u svoj život nastojim ugrađivati evanđelje. Mnogima se nisam usudio reći da ću dva dana biti na Planinarskom križnom putu. Neki bi me proglasili čudakom.
Gospodine, pomozi mi, jer znam da si ti Put. Želim s tobom tražiti putove do svakog čovjeka, pa i do onog koji me ne razumije i koji me osuđuje. Želim, Gospodine, ostati u svijetu, želim živjeti po tvojim pravilima. Neka u mom životu bude manje osuda, a više prihvaćanja, pa i onda kad su ljudi potpuno drugačiji od mene.
DRUGA POSTAJA – Isus prima na se križ
Gospodine, na ovoj postaji gledam ljude oko sebe. Misli li još netko, kao i ja, da si mu mogao dati neki drugi križ? Stalno razmišljam o tome kako je drugom čovjeku lakše nego meni. No ne mogu to znati dok se jedan drugome ne povjerimo, dok se ne otvorimo i porazgovaramo.
Gospodine, pomogni mi na ovom susretu upoznati nekoga tko će me prihvatiti takvog kakav jesam. Mene, s mojim križem kojeg nosim i nastojim zavoljeti. Želim te slijediti sa svojim križem, želim se odreći svih razmišljanja kako je drugom lakše i bolje u životu. Na ovoj postaji sada znam da mi je darovan križ kojeg mogu nositi.
TREĆA POSTAJA – Isus pada prvi put pod križem
Gospodine, imao sam toliku snagu i odluku da ću biti jak. A gledaj me, opet sam pao. Dogodilo se to onda kad sam se pouzdavao u svoju snagu, onda kada sam ugledao jeftina i brza rješenja pokraj puta. Privukle su me reklame koje nude sumnjive proizvode. Sišao sam iz tvog puta, Gospodine, i sve što mi je ostalo su sjećanja na kratke i lažne trenutke zadovoljstva.
Želim do cilja dolaziti kroz žrtvu, odricanje i ulaganja svih svojih sposobnosti koje si mi dao. Neka mojih padova bude što manje. Sa svim svojim slabostima, pridižem se i idem dalje, znajući da me voliš takav kakav jesam.
ČETVRTA POSTAJA – Isus susreće svoju svetu Majku
Gospodine, pokušavam se na ovoj postaji sjetiti svih svađa sa svojom majkom, ocem, bratom i sestrom, s mojim najmilijima. Najčešći su razlozi svađama bili u našoj nespretnosti i nedostatku iskrene komunikacije. Često su važni samo moji planovi i želje. Samo sam ja važan i gotovo se nikada ne pitam vrijeđam li takvim načinom svoje najbliže?
Gospodine, osjećam radost kad se sjetim svojih ukućana. Prizivam osjećaje koji se javljaju kad se vraćam kući nakon dužeg putovanja. Zajednički trenuci radosti i smijeha u mojoj obitelji nose me još danima. Hvala ti, Gospodine, za one koji su mi rođenjem darovani. Iz ovog mjesta blagoslivljam ih zazivajući pomoć tvoje Majke.
PETA POSTAJA – Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Gospodine, poslao si mi na moj životni put toliko divnih osoba. Neke su pravi blagoslov mom životu. Život bez njih bio bi siromašniji. No i tu griješim. Sjetim se nekih samo kad su mi potrebni za ostvarivanje mojih ciljeva. Zaboravljam njihove značajne datume, poput imendana ili rođendana. Ne sjetim se obljetnica i trenutaka koje smo proveli zajedno.
Gospodine, daj da sam što više s ljudima, jer najdragocjenije što si mi dao su upravo oni. Okruži me dobrim osobama, pozitivnih stavova i misli. Ti si, Gospodine, povezao mene i sve ljude koji danas koračaju na ovom susretu. Neka se naše susretanje nastavi i u drugim prigodama, nakon što se vratimo svojim domovima. Računajmo jedni na druge.
ŠESTA POSTAJA – Veronika pruža Isusu rubac
Gospodine, toliko je lijepih ljudi danas oko mene. Ugodno je gledati nasmiješene mlade koji me okružuju. Lijepo je vidjeti bistri pogled kao odraz čistog srca. Ja tražim tebe, Gospodine, u drugim ljudima. Toliko mi je teško shvatiti da se nalaziš u svakom ljudskom biću koje si stvorio.
Gospodine, pomozi mi skidati moje maske. Zašto se moram drugačije ponašati pred roditeljima, drugačije pred prijateljima, drugačije na ovom susretu? Zastajem ovdje i zamišljam tvoje lice. Nije imalo maske. Ni danas je nemaš kad stanuješ u obespravljenima, potlačenima, napuštenima, bolesnima… Daj da nikada ne otklonim lice od tebe, Gospodine.
SEDMA POSTAJA – Isus pada drugi put pod križem
Prisjećam se, Gospodine, trenutaka kada te izguram sa svog puta. Tada razrujem put, miniram cestu i prilaze koji vode do tebe. Pokidam svaku mogućnost komunikacije. Nepotrebna mi je tada Crkva, živa zajednica moje župe, katehetska skupina ili prijatelji s kojima pjevam. Nitko mi ne treba, osim onih koji me ohrabruju i potiču moju rušilačku energiju.
Gospodine, hvala ti za Crkvu. Tu mogu popraviti svoju savjest preko ispovijedi i u euharistiji slušati tvoju riječ koja gradi putove prema tebi i braći ljudima. Tada ti možeš dolaziti k meni i ja k tebi. Sve više postajem svjestan da si ti, Isuse, moj put.
OSMA POSTAJA – Isus susreće jeruzalemske žene
Gospodine, razmišljam hodajući ovim mjestima i gledajući ljude koji nas dočekuju o putu moga naroda. Slušam svoje vršnjake dok razgovaraju o politici. Nažalost, prisutni su osjećaji bespomoćnosti, podijeljenosti, pa i odricanja od vlastitih korijena i naroda. Više se ne vjeruje vlastitim snagama, nego se dodvorava jačemu, koji ima novac i vlast.
Gospodine, potrebno nam je vratiti povjerenje u sebe. Ti obnovi naš narod u korijenima, svojim Duhom. Osovi nas na naše noge. Daj nam svoga Božjega duha koji struji kroz Crkvu u društvo. Tada ćemo moći u Europi i svijetu birati sve ono što je čestito, dobro i pošteno. Tada ćeš ti voditi naš narod svojom riječju. Gospodine, obnovi duh našeg naroda.
DEVETA POSTAJA – Isus pada treći put pod križem
Gospodine, padam na ispitima jakosti moje vjere. Malo se s tobom susrećem istinski. Više je taj moj odnos s tobom građen na brzim, instant molitvama. Od susreta do susreta, od nekog skupa mladih do drugog skupa. I tako prođe mjesec, i godina. A ja i dalje svoj odnos gradim na ponekoj molitvici koju sam naučio u najranijoj dobi svog života.
Gospodine, želim biti vjernik iskusan. Čovjek jake vjere, onaj koji je Boga doživio, koji se sa svojim Bogom susreće, koji iz iskustva redovite molitve i primanja sakramenata može govoriti o Bogu drugima. Govoriti o Bogu kojeg poznaje, s kojim se susreće, koji mu je pomogao i koji vodi njegov život i njegove putove.
DESETA POSTAJA – Isusa svlače
Gospodine, znaš kako ljubomorno čuvam svoju “odjeću”. To su moje navezanosti koje me priječe do tebe. Moje naslage, nazovi, svečanih odijela koja me skrivaju od tebe. Izgledaju svečano, a zapravo su dronjci koji vise s moga tijela. Moje laži i prijevare, ovisnosti raznih vrsta, vikend druženja uz alkohol, nemoral i trenuci provedeni u tami.
Želim sada, pred tobom, ostati gol. Molim te, obuci me u novo odijelo koje sam zaslužio kao dijete Božje, kao tvoj voljeni sin. Gospodine, budi ti modni dizajner moga života, koji šiješ odijela jednostavna, od prirodnih materijala, skladna i ugodna. Želim nositi ono što si ti iskrojio za moj život, jer me poznaješ i znaš što mi najbolje pristaje.
JEDANAESTA POSTAJA – Isusa pribijaju na križ
Gospodine, slušam svoje prijatelje koji govore da bi najradije po završetku školovanja otišli u neku drugu zemlju. Iznose razne razloge, a najčešći su veća zarada i mogućnost napredovanja. Biraju druga mjesta i služenje drugom narodu, a toliko smo, kao narod, uložili u njih i sada s pravom očekujemo da to vrate stavljajući sebe u optok Domovine.
Gospodine, dajem Crkvi i Domovini svoje talente. Želim rasti i cvasti na njivi na kojoj sam posijan. Ti znaš u čemu sam najbolji. Želim se ugrađivati u svoju župnu zajednicu, svoju obitelj. Spreman sam darivati sebe drugima. Pomozi mi moje čavle ugrađivati na mjesta na kojima sam najpotrebniji.
DVANAESTA POSTAJA – Isus umire na križu
Gospodine opet sam nezadovoljan. Svaka jača bol koju mi zadaje čovjek ili težina puta, stvara u meni želju da živim bez poteškoća. A upravo križevi, napor i bol daju mome životu snagu. Iz svake poteškoće izlazim jači, zadovoljniji. To samo pokazuje da je moj život vrijedan, jer nailazi na otpore svijeta koji je naučio na jednostavna rješenja.
Gospodine, ponizio si sam sebe, postao poslušan do smrti, smrti na križu (Usp. Fil 2, 7-8). Želim osluškivati što mi imaš za reći. Stoga sam se bacio na koljena i u stavu poniznosti molim tvoj blagoslov za moj život. Vraćat ću se, Gospodine, na koljena, i nakon ovog susreta, jer želim tvoju ljubav u svom životu. Sada osjećam da je molitva na koljenima pravi blagoslov.
TRINAESTA POSTAJA – Isusa skidaju s križa
Gospodine, vidim toliko križeva koji ništa ne govore. Raspela u gostionicama i uredima, gdje se istovremeno psuje Bog. Visiš i na mnogim vratovima, kao modni detalj koji pristaje uz haljinu. Skinuli su te s križa i sada im je ostalo samo golo drvo bez živog Boga.
Želim, Gospodine, da mi je tvoj križ poput knjige. Preko križa želim primati poruke za svoj život. Otvoren sam za susret s tobom i tvojom riječi. Već danas čitam s tvoga križa natpis – Isus Nazarećanin Kralj Židovski. Budi, Gospodine, kralj moga života. Želim te kao putokaz mojim nogama, mislima i djelima. Budi znak moga života.
ČETRNAESTA POSTAJA – Isusa polažu u grob
Gospodine, kakav ću izaći iz ovog susreta? Još malo pa ćemo se razići svojim domovima. Na odlasku kući možda ću paziti da me nitko u mome kvartu ili selu ne vidi s ruksakom, jer me je sram pripovijedati o ovom događaju. Što ako drugi neće shvatiti, razumjeti? Kako reći da su sav napor, umor i žuljevi put koji me oduševljava?
Daj mi snage, Gospodine, govoriti o ljepoti zajedništva na kojem si ti prisutan. Daj mi da budem vjeran odlukama koje sam stekao u ovom susretu. Ova postaja nije kraj, Gospodine. Znam da računaš na mene. Nosim te u svijet, u susrete s braćom ljudima koje si mi darovao na mom putu. Isuse, budi moj put!
Post je objavljen 13.03.2008. u 22:40 sati.