ponekad puštamo riječi na slobodu kako bi mogle služiti i trajati ali one tek što su izrečene postaju samostalne i gubi se svaka vlast nad njima. tako je, barem kod mene bilo oduvijek.
više ne nogu pisati.
danas sam gotovo izgubila osobu do koje mi je neizmjerno stalo. danas sam gotovo izgubila osobu koju toliko volim da više ne mogu zamisliti život bez nje.
danas sam gotovo prekinula sa NJIM koji me je čitavo vrijeme održavao na životu.
svi znaju da propadam. ali nitko nije shvatio koliko uistinu.
i ne, nitko mi ne može pomoći ako to sama odbijam. nitko mi ne može pomoći ako odbijam govoriti. nitko mi ne može pomoći ako se tolko nastavim ograđivati od ljudi samo zato što znam da ne mogu podnijeti da me ponovno povrijede.
dobila sam novu priliku. još jednu. s onim kojega volim, i koji me, kao što je toliko puta pokazao, neizmijerno voli.
ali još samo jednu. i ako me on ne uspije spasiti. nitko neće.
ovo je poslijednje zbogom. iako sam ovdje bila kratko, mnogi su mi pomogli.
i zato im hvala. jer, to mi je mnogo značilo.
ne znam kakva će biti moja budučnost, ali znajte da sam voljela, i da sam zaista, barem od jedne osobe bila voljena. a to je blagoslov bez kojega niti jedan život nije vrijedan. volite i dopustite da budete voljeni.
nemojte se praviti da ostajete ravnodušni. nemojte se bojati izgovoriti lijepe riječi,
nemojte se bojati pokazati ljubav. jer nje je tako malo na ovom okrutnom svijetu, a svi je trebaju tako mnogo.
pozdravljam vam vas
z b o g o m
Post je objavljen 13.03.2008. u 21:49 sati.