Marketing
Christchurch
"I see, no car, Sir!" - govorio je u nedjelju navecer vrteci glavom Dinesh, taksist koji je prve kilometre napravio negdje u predgradjima Bangalorea, a onda ga je zivot lansirao u Emirate gdje vozi dugopruzne taksije izmedju Abu Dhabija i Dubaija i svake tri godine kad se vrati u svoje selo nitko nije vazniji od njega. Trojica putnika u taksiju su nesto mladja od njega, ali imaju par godina iskustva za volanom po europskim cestama koje, za razliku od onih u Bangaloreu, gotovo redovno bivaju obavijene jesenskim i proljetnim maglama. Autoput E11, poznatiji kao Sheikh Maktoum Road, bivsi emiratski predsjednik je ogradio dva kilometra sirokim zelenim pojasom. U suradnji sa najnovijim klimatskim promjenama zelienilo nocu i u zoru tvori guste maglene oblake. Prolazeci kroz jedan takav oblak netko je prisapnuo Dineshu da bi mogao voziti sporije. Pileci indijski mozak sa kvocjentom inteligencije manjim od magle koja ga je obavijala je odgovorio da nema potrebe voziti sporije jer on dobro vidi cestu. Uzalud su bila objasnjenja da vidi tek tridesetak metara ceste i da se iza njih nalazi jos barem pedeset metara koje ne vidi, a koje ce auto preci cak i kad bi upravo sada stisnuo kocnicu. Sa golemom strepnjom prestrasena trojica su docekala Dubai.
Sutradan Dinesha nitko nije upozorio. Vozio je 120 klometara na sat misleci poput noja da ispred njega nema nicega posto on to ne vidi. Kad je vidio autobus ispred sebe bilo je kasno. Kad je autobus iz njega vidio Dinesha takodjer je bilo kasno jer je i njega vozio netko iz Bangalorea. Uglavnom, Dinesha su sastrugali odavde...
...a na njih se naslagalo gotovo 200 drugih i pravo je cudo da nije bilo vise od 4 poginulih. Slike su obisle svijet, sve ste vidjeli na televiziji...
Kako bi bili azurniji u vijestima iz Dubaija ostalo nam je da konacno zavrsimo novozeladsku pricu. A za to nam je dovoljno prisjetiti je dana od od kojeg je prosla gotovo cijela godina, a u kojem smo se prosetali metropolom juznog otoka, nazvanom po katerdrali na sredisnjem trgu oko kojeg se pod pravim kutem krizaju ulice ciji je geometrijski sklad tek ponegdje narusen rijekom Avon koja krivuda gradom...
...uzivali u kolonijalnim ljupkim ulicama Cashel Malla...
...provozali se starim gradskim tramvajem iz 1912. godine...
...do Victoria Squarea i njegovih travnjaka koji odvajaju vibrantni city od mirnih urbanih krajeva za druge strane Avona...
...pa produzili ulicom Worchester u kojem je crkva svoj veliki imetak prepustila gradu koji je nekoliko kvartova pretvorio u kulturno-umjetnicko-sveucilisni centar, tako da studenti studiraju u ovakvom okruzenju...
...a svoj studentski klub u ovakvom...
Obisli smo i sveucilisnu biblioteku. Studenti mogu birati knjiznicko dvoriste...
...ili viktorijansku unutrasnjost biblioteke...
...a mi smo iskoristili preostalo vrijeme na rajskom otoku da prodjemo kroz prirodoslovni odjel...
...obidjemo botanicki vrt okruzen obalama Avona...
...prokrstarimo obale rijeke i njenih rukavaca...
...vratimo se kroz "vrata sjecanja" u grad...
...degistiramo zadnje novozeladsko vino uz janjetinu u ulici Oxford....
...krenemo nazad do centra...
...do glavnog trga na kojem se prekoputa vjecnice nalazi neizostavni Starbucks...
...poslusamo ulicnog umjetnika koji je bas u tom trenutku imao nesto vazno za poruciti Kraljici i Georgu Bushu...
...pokupimo stvari iz hotela...
...vratimo auto u zracnoj luci...
...i oprostimo se od Novog Zelanda. Od sutra smo opet u Dubaiju...
Post je objavljen 13.03.2008. u 21:05 sati.