Nažalost u zamku učmalosti svakodnevice danas upada većina ljudi na ovoj kugli zemaljskoj...
Mnogi od mnogih ne kuže da je tako malo potrebno da bi čovjek bio sretan,,,i da se stvari koje nas istinski mogu usrećiti nalaze svuda oko nas,,,no potrebno ih je zamijetiti... Svako jutro kada se vozim na posao u smjeru zapada,,,,kao nešto prekrasno što doživljavam je uživanje u bojama neba ujutro,,,Pogled u retrovizor pruža mi svakodnevno prekrasnu sliku divnog jutarnjeg neba sa suncem na izlasku,,,I ta slika dovoljna je da mi uljepša jutro,,,i cijeli dan,,,jer njena snaga razbija učmalost svakodnevnih trivijalnih stvari koje moram raditi (a u kojima također egzistira ljepota življenja, ako smo ju spremni razabrati)...Jučer ujutro doživljela sam nešto još ljepše,,,Vozeći se, i gledajući povremeno u nebo,,,ispred mene rasprostrla se prekrasna duga,,,,Nevjerojatno,,,,nije padala kiša,,,a duga je bila tu,,,u svim svojim prekrasnim bojama,,,,govoreći nam kako je ovdje,,,da nam uresi svijet,,,da nam ukrasi duše i napuni srca svojoj ljepotom,,,,U tom momentu na tren zapitala sam se da li ju i koliko ljudi zamjećuje uopće,,,No, to moje pitanje u meni bilo je kratkog daha,,,jer na kraju priče,,,to je bilo ionako nebitno,,, jedino što je bilo bitno u tom trenu je da ju ja vidim,,,i da ja obogaćujem svoj svijet,,,jer bogatstvo u meni,,,znači i bogatstvo oko mene,,,Zamišljam si samo kakav bi to prekrasan svijet bio kada bi svi ljudi shvatili snagu bogatstva koje nose u sebi,,,
Post je objavljen 13.03.2008. u 20:42 sati.