Raščupano jutro najavljuje
Neprobuđenost isčekivanih nada.
Guraš svoje promašaje, grozničavo,
U kovčege mojih zapakiranih iluzija.
Razbuđuješ samo nemire, što trepere
I prijete novim skokom za vrat.
I odlučuješ namah, brzovozno,
Sve šalješ putem za nepovrat.
Karta u jednom pravcu
Što miriše na trulež i zaborav,
Na grizodušje, mirenje savjesti.
Oprostit ću ti i ovaj suludi pokušaj
Da me izbrišeš svjesno iz svoje duše,
Jer znam, kad dodirneš i dna i vrhunce
Svi srušeni snovi ostaju takvi i dalje
I ne mogu još jednom, ponovo da se sruše.
Od mene možeš pobjeći gdje god želiš,
I na sam kraj svijeta, ili gdje se već krećeš,
Ali zapamti, od samog sebe i istine,
Pobjeći nigdje ne možeš i nikada nećeš.