Promatrajući aktualnu situaciju, imam potrebu progovoriti o nečem što dosad uopće nisam spominjao.Ne radi se o ZERP-u, kao što bi netko mogao pomisliti, već o majmuniranju svih strana upletenih u ovu priču. Sad kada je ova priča završena, mogu jedino reći da bih bio razočaran da nisam već naviknuo na nesposobnost svih političara ( domaćih i stranih ). Idemo mi otpočetka....
Domaći,
Ovo malo što znam o zakonima govori mi da Hrvati imaju pravo u vezi Zerpa, ali nama kao narodu fali jedna divna stvar koja se zove zajedništvo. Narod se žali na vlast, ali nema niti najmanju namjeru plaćati nešto što ne mora. Ako u ovoj zemlji mazneš, tada nisi nešto osobito pametan- svi to rade. Jedino ako si pošten smatraju te idiotom. Ako možeš prevariti državu, dobiješ još neke bodove. Vlast se, s druge strane, izrazito trudi da izmisli nove načine nepunjenja blagajne ali zagorčavanja života. Prije par dana donesena odluka o skupljanju boca koje se ima smatrati prekršajem sigurno neće doprinjeti financijama za mostove i ceste, ali će mnogi ljudi možda plaćati skupe globe, ili ići u zatvor ( koji su prepuni takvih ljudi, dok se prave lopine nalaze na ulicama ). Sanader i njegova predizborna pro-zerpovska kampanja danas su predmet ismijavanja , gotovo jednako kao i arogancija Milanovića i njegovog ( već više nego jasnog) nezrelog političkog bića te nedostatka političke karizme.
Slovenci,
Već dosta dugo Slovenci pate od svoje veličine. Nakon raspada Jugoslavije, Slovenija se našla okružena golemim zemljama s izrazito naprednim društvima pored kojih se njihova zemlja ne doima baš impresivno. Jedini susjed koji se može usporediti s njima je upravo Hrvatska, i diplomatski rat s tom zemljom nezrelost je Slovenske politike. Slobodno možemo zaboraviti sve slovenske argumente u ovoj priči, njih nitko nije smatrao ozbiljno, a ideja da je ZERP stvar odnosa EU i Hrvatske u priču je došla tek kada je Italija napravila pritisak. Slovenija na kraju ostaje poput djeteta koje stoji blizu mladića u pubertetu i pokušava ostaviti dojam da je dio njihove "bande". Svjesni svoje pasivnosti i činjenice da Hrvatska napreduje mnogo brže od očekivanog, Slovenija bi trebala razmisliti što će napraviti u budućnosti kada možda EU neće imati interesa riješavati njihove poteškoće.
Ali kao i Hrvati, Slovenci drže da bi zaboravili i ZERP i granicu na moru kada bi se vratilo Josip Broz Tito ( jer bi tada ZERP bio na otoku s Kipom slobode ).
Europska Unija,
Da se drži svojih papira, Europsku bi Uniju još i mogli smatrati ozbiljnom organizacijom. Hrvatska se može s pravom pitati što u plavom društvu znači Rumunjska, i koji su pravi uvjeti bilo koje zemlje za ulazak u Europsku Uniju. Dok se svi u toj organizaciji hvale svojom pravednošću i ekonomskim politikama, Švicarci s podsmjehom gledaju na te ideje držeći čvrsto opstanak svjetskog poretka u svojim sefovima. Bez Roma koji povećavaju kriminal, i bez rasističkih zakona koji zabranjuju Romima da ulaze u zemlje EU, Švicarci promatraju raspad bilo kakvog razumnog temelja u ekonomiji EU. Dok se birokrati pitaju treba li Turska u ovu organizaciju ući radi svoje ekonomije ili ne ući jer ne pripada europskom kulturalnom krugu, engleske željeznice štrajkaju, Francuzi imaju nerede jeftine i uvezene radne snage, njemački korporacijski divovi otpuštaju radnike a i Slovenci imaju kolektivan štrajk.
Post je objavljen 13.03.2008. u 19:26 sati.