Marketing
VELIKI PETAK
Veliki je patak dan šutnje. Samo potreseni i bez riječi možemo slaviti tajnu našeg otkupljenja. Šutnja nas priprema za slušanje riječi proroka Izaije: "A on je naše bolesti ponio,naše je boli na se uzeo, njegove nas rane iscijeliše." (Iz 53,4-5) Izrugivanje i prijezir koje je Isus doživio, Njegove slabosti i Njegov pad, napuštenost i očaj, sve su to Njegove rane, ali istodobno i naše. No to su istodobno i rane kojima smo mi izliječeni.
U muci Kristovoj evanđelista Ivan prikazuje ovaj svijet kao svijet pun poruge, zluradosti i izdaje. Isus je prošao kroz sve te nesretne situacije, On je naše rane i rane ovoga svijeta uzdigao na križ i izbrisao sa svijeta.
Na proglas muke Kristove Crkva reagira opsežnim molitvama, kroz koje nastoji staviti pred Boga sva područja svijeta i njihove potrebe. Kroz nijemo klečanje suosjećamo s onima za koje molimo: svetu Crkvu Božju, za papu, za različite redove vjernika, za katekumene, za kršćane koji nisu u punom crkvenom jedinstvu s nama, za Židove, za vjernike nekršćanskih religija, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država, za sve ljude u potrebi kao što su bolesnici, gladni, zatvorenici, putnici, iseljenici, umirući.
Božja se ljubav najsnažnije očituje na križu, kojem se klanjamo posebno na Veliki petak. Isus na križu širi ruke – u ljubavi koja otpušta, oslobađa. Oslobađanje kroz bezbroj malih koraka jest zadaća čitavog našeg života – kao pristanak na naše vlastito umiranje, veliko posljednje oslobođenje. U širenju ruku vidimo ljubav, koja se predaje kako bi drugi živjeli, koja se daruje kako bi drugi procvali, koja se zalaže za druge, da bi njihov život uspio.
Svojim probodenim rukama Isus iskazuje kako se bespomoćno izlaže zlobi i uvredama ovoga svijeta. No On se uzda u to da i u toj nemoći svojom ljubavlju može pobijediti zlobu svijeta. I kada izgovori svoje posljednje riječi "Dovršeno je", On time želi reći da je ljubav u svojoj nemoći snažnija od svake sile i vlasti ovoga svijeta.
Probodeno srce pokazuje da nema ljubavi bez boli. Kad smo privrženi samo ljudima postajemo ranjivi, povrede i razočaranja nas pogađaju sve do usred srca. No ljubav, koja uspijeva voljeti čak i neprijatelja, upravo je u svojoj ranjivosti i nemoći jača od sve mržnje ovoga svijeta. Ako možemo ljubiti svoje neprijatelje oni nas doduše mogu raniti, ali više nas ne mogu pobijediti.
Križ je za nas međutim i simbol spasa, jer je on znak postajanja samim sobom. Svaki čovjek na putu do cjelovitosti osjeća da taj put znači nošenje križa. Dolazimo u iskušenje da pobjegnemo od patnje. No tek kroz nošenje tog križa, kroz prihvaćanja suprotnosti u nama možemo pobijediti patnju; ritual klanjanja pred križem može pomoći i nama samima da se oslobodimo i prepustimo Bogu kako bi On izliječio naše rane.
Post je objavljen 21.03.2008. u 00:05 sati.