Iako smo željeli ovim prvim susretom blogera i planinara dočekivati proljeće u planini, a ne ispraćeti zimu dogodilo nam se upravo ovo drugo, no u konačnici pravi planinari znaju se prilagoditi vremenu i dobro iskoristiti bilo kišne bilo sunčane trenutke, a tako je u stvari bilo i ovaj puta. Dakle, ! Bravo mi!
Ekipa najhrabrijih
Da krenem redom.
Slavonci su na put krenuli u 2 ujutro, a mi u 6. Oni su već dobrano hodali stazom prema Risnjaku iz Crnog Luga dok smo mi još jurili autocestom usput ih daveći SMS-ovim o vremenu jer je na autocesti već padalo, a kod njih u šumi još nije .
Došavši u Mali dom na Platak skužili smo da hodanje po kiši i magli u kojoj se ni planinarska marka ne vidi nema smisla, pa smo odlučili dan provesti uz more i u Opatiji . Ideja je bila otići i na Učku, no dan je na kraju bio prekratak za sve naše želje .
Na Platak su u punoj planinarskoj opremi stigli i Asterix i Gogoo. No, nažalost morali su se složiti da hodanje po ovakvom vremenu nema smisla. Pokazalo se da je Asterix prekrasna djevojka sa puno planinarskog iskustva , a prisjetili smo se i davnih planinarskih tura sa Gogooem .
U međuvremenu su i Slavonci odustali od hodanja, bili su premokri i prezmrznuti i vraćali su se u dom .
Oko podneva spustili smo se do Opatije. Parkirali smo u Ičićima i šetajući uz more i uz kolače i vino stigli do Opatije. Konačno sam vidjela drvo mimoze u cvatu!!!
Prošvrljali smo gradom i parkom, popili kavu u Hemingwey baru, popeli se do crkve. Po povratku u Ičiće odlučili smo pogledati i Lovran, otkrili smo stari dio grada, a bilo je i točno toliko vremena da se posjeti Trsatska tvrđava i crkva prije povratka na večeru u dom. Bilo smo zadovoljni.
Dečki u razgovoru sa morem
Opatija
Tvrđa
Pogled sa tvrđe na Rijeku
U međuvremenu i Slavonci su se spustili u Opatiju, ali susreli smo se tek u domu na večeri. No, konačno!!!
A večera!!! Ajme!!! Kad ti netko ponudi pečenje ipak ne očekuješ polovicu reš pečenog pileta sa dodacima na tanjuru, no ovdje je to tako. A i maneštra i pastrve su bile nenadmašne. Ako se ovdje i ne dođe hodati, treba doći jesti. Sve smo to lijepo zalijali Romanticusovim rođendanskim pivom origigi iz Minkena, te Veljkovim bambusima i mojim vinom . Onog piceka su uslikali, ali više nemam pojma tko!!! Molim da mi se pošalje slika!!!
A onda smo se preselili u salu sa muzikom. Eeeeeee, taj gospodin stvarno zna i svirati i pjevati i pričati viceve. U zabavi nam se pridružila i varaždinsko-riječka kombinacija dva para, a gospođa varaždinska imala je vrlo zanimljiv šircl koji se odmah upasirao sa Romanticusovom majicom.
Zabava uz ples i muziku trajala je do 1, a pjesma još do pola 3. I onda, u 7 ujutro , prvi su na nogama bili oni koju su zadnji otišli spavati!!!
Kako u subotu nismo odradili planiranu planinarsku turu Platak-Risnjak-Snježnik na istu smo krenuli u nedjelju. Kiše više nije bilo, ustvari prestala je još popodne u subotu. Ponovno je iz Rijeke došao je i Gogoo. Početak staze bio je u ledu pa su neki bojeći se sličnog nastavka odustali, no, nisu trebali, jer se ubrzo staza iz ledene pretvorila u snježnu i bila je sasvim dobra.
Malo smo bili u magli i nismo se najbolje vidjeli, ali smo zato dobro čuli
Ono što je apsolutno nevjerojatno je da se magla razilazila kako smo dolazili na same vrhove. Dok je kod Schlosserovog doma koji je bio zatvoren (osim zimske sobe) puhalo i vrijeme nije davalo želju da se ode na sam vrh, na vrhu se po dolasku najhrabrijih, a takvima se pokazala većina, otvarao pogled na Triglav i Alpe. Isto je bilo i sa Snježnikom.
Magla na Schlosseru
Sunce na vrhu Risnjaka
Pogled sa Risnjaka
Pauza na putu
Ekipa na Snježniku
Pogled sve do Alpa
sa Snježnika
Oko 18,00 pozdravili smo se sa gazdaricom doma, koja nas je sve lijepo nahranila i udomila, te smo krenuli prema Slavoniji i Podravini, a Gogoo prema Rijeci. Naravno, često smo se sjetili i onih blogera koji nisu ovaj puta bili sa nama, no eto, nadamo se da drugi puta hoće.
Ono, što mi je izuzetno drago je da smo si pokazali međusobnu toleranciju, da se možemo i znamo zabaviti i kada ne teče sve prema prvotnom planu, da možemo i znamo biti veseli. Da, ekipa je bila prava!!!
Lijepu reportažu može se vidjeti na web stranicama društva Beliše! Hm...nadam se da nisu mislili da ih neći otkriti !?!?! ustvari
Post je objavljen 13.03.2008. u 15:19 sati.