*Samo jedan oblak na nebu i umjesto da mi bude zanimljiv jer je jedini tamo, živcira me. Raspršio se dabogda. Sunce, a u biti, može i dva, molim.
*Mali sivi ježići,
s malenim nožićima,
budu jako pažljivo,
vani švrljali.
Oštrim tima nožićima,
Rane male prolaznike
Mali sivi ježići
Pročeprkat će.
Crvene i crne
Plave i razne,
Dame nezarazne
U gaćicama svilenim.
Uzet će plaću ježićima,
S malenim nožićima,
I krenut će po ulicama,
Po ulicama šetati.
U haustorima modernim,
S ispijenim licima,
Susrest će ih radosno,
Ko goste najdraže.
I po tim haustorima,
Ježići i damice
Radit će strašnu, užasnu,
Strašnu, užasnu djecu.

*Hehe, ni ježići nisu nešto što se rado viđa u dvorištu. :)
Hahah, Darja B. – slijepa putnica svog života.
Sluša se: I dalje Foltin. Obitelj se brine za mene. zato sam stavila u popis jednu pjesmu koja nije njihova. Al zvuči identično ko njihova. Stavila sam im soli na rep.
Želi se: tjelesne prirode nešto. Od subote. c c c… :)
Osjeća se: novi dan, a meni se ne da zakoračiti u njega. Lijenost življenja.
Post je objavljen 13.03.2008. u 15:25 sati.