ULTIMATIVNA LISTA NAJBOLJIH KAFANSKIH PESAMA
Od samog nastajanja mnogih srednjeevropskih gradova sa njima su rasle i formirale se kafane koje su tada bile središta društvenog života. Vremenom su se one pretvarale u svojevrsne FORUME, pre nastanka modernih medija. O kafani, kao instituciji koja balansira na tankoj niti između života i smrti, su ispisane mnoge pesme. Mnogi životi i bogatstva su proćerdani u ime kafanskog „sevdaha“.
Kafanski pioniri maleni, multikulturalna porodica usamljenih vitezova Reda čašice i svakojakih još poroka, je zbog skitalačkog duha svojstvenog samo njima dobila ime boemi, po nomadima iz česke pokrajine Boemija. Njihova istorija beleži da su počeli da se okupljaju po bistroima pariskog Latinskog kvarta. Bili su drugačiji. Mnogi su završili kao neznani, beznačajni i ukleti, a neki su, ne manje ukleti, upisani u udžbenike kao imena od posebnog značaja.
U Beograd je boemija uvezena dvadesetih godina prošlog veka, kada su posle Prvog rata počeli da se vraćaju "francuski đaci" skloni pesništvu. Prvi talas naišao je na pogodan prostor za širenje u srpskoj prestonici. Bodler i Rembo, kao predvodnici novog načina pobune protiv svega sto je građansko, tradicionalno i činovničko - stigli su preko Disa, Tina Ujevića i Drainca sve do kafanskih bircuza Skadarlije, ovdašnjeg Sen-Žermena. Nekada je sve bilo mnogo jasnije. Tačno se znalo ko u koju kafanu zalazi i zašto. U tom pogledu nije bilo slučajnosti.
Ni epoha moje generacije, koja lagano isčezava, nije se bitnije razlikovala. Provodili smo vreme, premeštajući se po kafanama u zavisnosti od trenutnog afiniteta i stepena političke ostrašćenosti. Ne bih sada da nabrajam značajne spomenike kafanske kulture naše generacije. Oni su uglavnom nestali zajedno sa nama u vremenu tranzicije i političke korektnosti.
Međutim, niko čoveku ne može da oduzme slobodu da se seća. Odrastao sam među klincima koji su pod uticajem dešavanja sa kraja sedamdesetih godina, prvenstveno u Engleskoj, ovde u Beogradu, krenuli da prave sopstveni svet po svojoj ličnoj meri. DIY (Do It Yourself) filozofija, je postala primarna. Ceo naš tadašnji život pretvorio se u nemilosrdni podsmeh hipokriziji, patetici, licemerju i lažnim autoritetima. Mnogi od nas i dan, danas, u sve sumnjaju i preispituju sve što se kosi sa uverenjima o slobodi pojedinca. Trenutna atmosfera u Srbiji podseća na to vreme u tadašnjoj SFRJ. I pored svog tog progresa u glavama imali smo pijetet prema tradiciji. Što bi se prostim rečnikom reklo-poštovali smo starije.
Lista koja sledi je napravljena kao uspomena na neka bolja vremena kada su se ljudi družili fizički, oči u oči, kada se nisu videli od duvanskog dima, kada je alkohol služio kao zezanje a ne inicijalna kapisla za nasilje, kada nas niko nije ukoravao zbog ljubavi ka suprotnom polu. Kada smo jeli hranu i pili tečnost a ne gutali tablete za produžavanje života. Ne znam samo kome takav sterilan život treba!