Marketing
DIVLJE JAGODE
Vam predstavlja:
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 14.03.2008 u 21.00 h
"Divlje jagode" (Smultronstallet) (1957.)
Režija: Ingmar Bergman
Scenarij: Ingmar Bergman
Uloge: Victor Sjostrom, Bibi Andersson, Ingrid Thulin, Gunnar Bjornstrand, Folke Sundquist
Umirovljeni profesor Isak Borg treba primiti počasni doktorat sveučilišta u Lundu. Nakon sna, u kojemu je predosjetio vlastitu smrt, odlučuje krenuti u Lund automobilom (umjesto zrakoplovom, kako je ranije planirao), i to zajedno sa snahom Marianne, inače razdvojenom od njegova sina Evalda. Putem se Borg prisjeća djetinjstva, a Sara, autostopistica koju sreću, podsjeti profesora na njegovu prvu ljubav. Borg poslije ponovno sanja, a nakon što primi doktorat, pokušava pomiriti sina i snahu.
Djelo kojim je Bergman u potpunosti potvrdio status majstora psihološkog filma, zasnovano je na motivu putovanja protagonista do samospoznaje, a kroz suočavanje s prošlošću. Motiv je konkretiziran stvarnim protagonistovim putovanjem, čija dinamika nadopunjuje i uokviruje slijed njegovih snova i sanjarenja. U tom smislu ovo djelo je i vrhunski primjer oniričkog filma, a simbolika snova prisiljava junaka na suočenje s vlastitom samoživošću, netolerantnošću i emocionalnom prazninom.
Prvi san, u kojem Borg vidi sebe u mrtvačkom kovčegu (navodno ekranizacija sna samog Bergmana), uspoređivan je sličnim prizorom u Zločinu i kazni, a uobličen je ekspresionističkim tonovima (neuobičajeni rakursi, kosi kadrovi) te simbolizira osjećaj krivnje i neminovnost smrti. Borgovo sanjarenje o prvoj ljubavi smješteno je pak u pastoralni ugođaj, te obilježeno ugođajem nostalgije i melankolije uvjetujući Borgov osjećaj gubitka. Treći san do vrhunca dovodi iskaz protagonistovog očaja što naglašava izmjena mekog fokusa i oštrih svjetlosnih kontrasta, te izražena uporaba simbola (ogledala, nerazumljive riječi), dok je posljednja scena sna ponovno ambijentirana u idilični ljetni ugođaj, afirmirajući pomirenje i protagonistovo smirenje.
Očitujući ugođaj Strindbergovih drama Mrtvački ples i Put za Damask, kao i veze s opusom švedskog pjesnika C. J. L. Almqvista, Bergman u filmu majstorski orkestrira izmjene događaja na putu i različitih snova, razvijajući središnji motiv kroz niz kontroliranih varijacija i harmonično povezanih kontrasta i paralela, dok optimistički završetak odudara od kasnijih redateljevih ostvarenja.
Film je u Berlinu nagrađen Zlatnim medvjedom, a Victor Sjostrom je osvojio posebnu nagradu kritike. (izvor: B. Kragić, HFL, 2003)
Post je objavljen 13.03.2008. u 11:11 sati.