Sa foruma Noina Arka:
Dragi životinjoljupci foruma Noina arka,
Voljela bi s vama podijeliti jednu priču za koju vjerujem da ćete imati suosjećanja...
Moje ime je Magdalena, cura sam od svojih (tek) 18 godina i živim u Zaprešiću u stanu s dečkom. Do prije 4 mjeseca živjela sam u Lici (kao i proteklih 8 godina) i tamo imala 18 stvorenjaca (mica maca) koje sam voljela (i još volim) najviše na svijetu. Kada sam otišla, morala sam ih ostaviti za sobom, ali to nije bio problem jer su moji roditelji preuzeli brigu za njih. Sve je bilo u redu dosad Jučer me majka nazvala i rekla mi da su prodali sve krave (imali su 10-ak krava), da ona preko ljeta ide raditi na more, da joj je već sad dosta mačaka i da ih više ne može hraniti, te da će ih moj otac u narednih par dana sve potrpati u auto i odvesti negdje (gdje bi, naravno, ili umrle od gladi ili ih rastrgali psi ili zgazili auti)! Nisam mogla vjerovati da se to dešava! Mace koje su s nama već 8 godina, stvorenja koja nas nikada nisu uvrijedila, povrijedila, naudila nam,..i sada, javi se problem i idemo, rješavaj ih se! Pa to tako ne ide! Cijeli dan sam plakala, nisam znala što ću od jada! U subotu idem tamo po Teddyja (to je maca koja mi je bila najprivrženija), ali što s ostalima?! Ne mogu im okrenuti leđa i zaboraviti da su ikada postojale kada me jedini sretni trenuci u životu vežu upravo uz njih! Nazvala sam gospođu Savku (predsjednicu udruge Mijau) i rekla joj za svoj problem. Ona me smirivala da ne plačem i iznašla rješenje: sve mace posterilizirati kako im se broj ne bi povećavao, pa će onda moji roditelji (kako me je sram priznati da su oni ti koji su ovdje monstrumi!) možda dopustiti da ostanu. Tako je i bilo; na prijedlog otac mi je rekao U redu, ako se u roku od mjesec dana sve posteriliziraju nećemo ih otpeljati!. Samo sam rekla u sebi: Ima Boga. Sada mi je jedini problem što u tom roku moram skupiti donacijama (nažalost donacijama jer sam trenutno u malo težoj financijskoj situaciji) 2500,00 kn, kako bi veterinarka iz Rijeke (zajedno sa gospođom Savkom) došla ih posterilizirati. Ako netko zna, ili ima bilo kakav, ali zaista bilo kakav savjet, molim vas pišite! Otvorena sam za sve opcije samo da se to omogući, samo da ih spasim! Znam da postoje ljudi kojima je puno teže sada, koji imaju puno ozbiljnije probleme, ali voljela bi vjerovati da ni moje mace nisu beznadan slučaj.
Ipak, stvari su se (iako polako) počele rješavati.
Citiram Lenu:
Jučer sam se čula sa Savkom i ona mi je rekla da ćemo za sterilizaciju morati odvojiti 2 dana, najvjerojatnije petak i subotu (ona će zbog toga uzeti godišnji - pa mislim žena je fenomenalna, nemam riječi ). Čini se da ćemo ipak morati prevoziti mace u kombiju 30-ak km do najbliže vet.stanice da se tamo vrše operacije, pa ih vraćati nazad. Tu se sad nadamo da će gospođa vet.inspektorica iz Klc-a održati svoju riječ, te da će nam srediti prijevoz kako je i rekla. Donacije još moram skupljati jer sam tek na pola puta (1250 kn), ali čim se iznos barem približi 2500 znati ćemo točan datum polaska tako da zavrnemo rukave i uskladimo kako kome odgovara...
Lenin mail je: lena_norsic1@net.hr
Ako ikako možete pomoći, pomozite, a ako ništa drugo, probajte razglasiti problem, tako da se što više ljudi uključi. Pusa od Ovce!
Post je objavljen 13.03.2008. u 10:13 sati.