Marketing
Zabranjena priča
Znaš li uopće koliko mi značiš? Da li si svjestan koliko te …., na neki svoj uvrnuti način?!
Tu si, moj si, duboko pod kožom, u mislima, u srcu …. Koliko god tajno bilo, samo naše i posebno, koliko god skrivali, nepokazivali … osjeća se i sve češće zamjećuju i sve više pitaju, uspoređuju.
Ne, nikada nismo bili ti i ja. Bez dodira, bez poljubaca …. samo mislima, samo riječima, a opet tako blizu, tako bliski …. samo ti i ja. Neka nova razina, emocionalna sfera, samo ti i ja.
Jedan uvijek s rukama daleko skrivenim iza leđa, dok drugi nervozno lomi prste, igra se kosom, sitnicama … zar je moguće?! Zar se toliko bojimo svojih ruku da ih skrivamo, tjeramo ih da rade nešto drugo samo kako se ne bi dotakle?! Zar je moguće?!
Misliš li da bi nas izdale, otele se ovoj savršenoj kontroli?! Misliš li da bi se dotakle, samo da ih na tren oslobodimo vlastitih granica, kočnica?!
Želim te zagrliti, čvrsto priviti uz sebe. Želim ti zahvaliti za sve, želim te čuvati, taknuti tvoju dušu, kao što ti najfinijim dodirom dodiruješ moju. A ponekad … al sve češće …. želim te poljubiti …
Mogu nas vidjeti, mogu osjetiti …. grlim te, ljubim u obraz …. grlim te, sretna sam … a ti… smiješiš se, a ja grlim te, ljubim, dodirujem usnama, to je ono najsvetije što mogu da ti dam… Val topline struji tijelima … napokon … tvoj dodir liječi, tvoj smijeh spašava, a riječi … poput čarolije, tvoje riječi tješe, zacjeljuju … tvoje riječi ljube moju dušu poput pjesme anđela.
Znaš li uopće koliko mi značiš?! Tako isti, tako jednaki … znaš li to?! Osjećaš li? Ili samo ja to vidim …
Možeš li se prepoznati?! Ti si moja druga polovica, ti si ja, jesam li i ja ti?! Napiši mi … Reci bar da znaš da pišem o tebi …
Post je objavljen 13.03.2008. u 08:36 sati.