Znači ukratko ćemo.
22:42 je, ja još nisam napisala zadaću.
22:42 je, ja neam raspored za sutra.
22:42 je, ja moram oprat kosu.
Danas se previše upustih u tračanje s Vandom.
Makar mi to zovemo "iskazivanje najosobnijih mišljenja o osoba koje se ističu nekim činovima, izjavama ili samom pojavom". To bar ona tako zove. (?!)
I iako smo rješili gotovo sve testove; i iako sutra imamo samo 5 neuglednih sati; i iako kasnije idemo sa Mateom na kafo; i iako su još malo praznici...nije to "to".
Povrjedila me tuđa mišljenja. Izjave. Ponašanje.
Makar je nevidljivo.
I sretna sam zbog Mare i Cekića.
I sretna sam zbog Pavličkih novih hlača.
I sretna sam zbog novog odnosa Marte i njene stare.
I sretna sam jer je opet lijepo vrijeme.
I sretna sam...nema više.
Tužno je šta nemogu nabrojat više od 4 stvari koje me vesele.
Opet fali ono "nešto".
A danas se to skroz na skroz izgubilo.
Al ovaj put zauvijek.
[Remember the feelings, remember the day.]
Post je objavljen 12.03.2008. u 22:41 sati.