Žalosno je danas bilo gledati Dnevnik hrvatske dalekovidnice.
U Haagu počelo suđenje hrvatskim generalima.
Bez obzira da li su krivi ili ne, sama činjenica da im se sudi, da smo kao narod zahvaljujući našim vlastodršcima, propustili povijesnu priliku pokazati i dokazati da se, unatoč svega što se dogodilo u prošlosti, ipak razlikujemo u nečemu od naših istočnih susjeda i bez obzira na to kako će se ta pravno-politička međunarodna lakrdija završiti, ostaje gorak okus što smo se uopće doveli u takvu situaciju, pa da oni što su vodili rat za neovisnost Hrvatske sada čame kao osumnjičeni u pritvoru. A bilo bi tamo pravo mjesto i za mnoge od onih što se kite nazivom velikih boraca za ljudska prava. No što bi rekli stari Latini: „Quod licet Jovi, non licet bovi!“, u prijevodu: što dolikuje Jupiteru ne dolikuje volu. Ili pak po naški: ni saki cipeliš za saku nogu.
U Saboru isto tako mučna atmosfera: rasprava o primjeni ili neprimjeni ZERP-a. Posebno je bijedno, jadno i ljigavo izgledao veliki borac za hrvatsko selo, predsjednik HSS-a, „gospodin“ Friščić (koga se sve danas naziva gospodinom). Njegovo: mi ćemo glasati protiv, ali ćemo stati u vladi u potpunosti razobličuje i njega i njegovu stranku. Kako je u svojoj kolumni u jednom lokalnom tjedniku rekao Branko Vukšić: „Obraz nije bitan kad je stražnjica u fotelji!“
Raskokodakali se političari i mediji kako nas EU i Slovenija ucjenjuje bog ZERP-a. Osobno smatram da je EU do ribe u Jadranu kao do lanjskog snijega. Ali joj je vrlo važno, pogotovo nakon iskustva s novoprimljenim članicama od Slovenije do Rumunjske, da nas nauči držati se potpisanog. A mi smo 2004. držeći jednom rukom figu u džepu, drugom potpisivali da ZERP nećemo primjenjivati na članice EU dok ne uđemo u Uniju. Kiks pokojnog Račana, zbog pijeteta, neću spominjati, ali su posljedice slične.
Naročito su glasni naši ribari. Čast njima, ali muče me sumnje. Zašto ne radi novoformirana burza riba u Rijeci. Navodno se na njoj licitiraju samo ribe u konzervi. Pa gdje je riba koju su uhvatili naši ribari? Možda je na otvorenom moru pretovarena i prodana talijanskim ribarima koji plaćaju dobro i promptno, bez računa. Uvođenjem ZERP-a talijani će morati plaćati državi za ulov dozvoljenih kvota, ribari-mešetari će traži od države subvencije na ime dobivenog novca, a sami će morati loviti manje? Ili se možda varam?
I onda na kraju, direktno javljanje premijera Sanadera u Dnevnik i njegovo muljanje u stilu: ZERP ostaje na snazi ali ga nećemo primjenjivati. A prije toga prilog u kojem je, naravno dok je bio u oporbi, svirao sasvim neke druge diple. Vrlo „dojmljivo“. Mislim da bi kao parodiju emisiji „Pola ure kulture“ trebalo uvesti „Pola ure političke nekulture“ s prilozima tipa „kako političar-kameleon“ mijenja boju.
E vidite, poštovani malobrojni čitatelji ovog bloga. U takvoj frivolnoj filozofiji naših političara leži sva njihova bijeda i sva tragedija hrvatskog naroda. Kroz stoljeća, tamo od stoljeća sedmog.
Koliko su već takvih zakona, odluka, pravilnika i inih propisa donijeli naši „uvaženi“ zastupnici, potpisali vrli ministri i potpredsjednici, a da su ih onda mijenjali prije nego što se osušila tinta na potpisanom dokumentu. A šutljivi Hrvat je trpio i trpi samo zato što ima Hrvatsku. Da li je i koliko uopće još ima?
Narodne novine, službeni list RH, kao na tekućoj vrpci donosi zakone, pa onda par dana kasnije izmjene i dopune tog zakona i na kraju novi zakon koji ukida nedavno donesen, zajedno sa svim izmjenama i dopunama i izmjenama izmjena i dopuna samo zato što oni koji ih donose ili ne misle (manje vjerojatno) ili pak ne znaju svoj posao (više vjerojatno).
Evo nekih od primjera što mi se vrzmaju po glavi, ali sigurno ih ima još.
Pravni dokument o oštroj zabrani pušenja s odgodom do jeseni. A ona blaža varijanta manje više nikada nije zaživjela na ovim prostorima.
Pravni dokument o zabrani prodaje cigareta i alkohola maloljetnim osobama. A mladeži s cigaretom u ustima, čašom ili flašom u ruci, kako pijani u rane jutarnje sate teturaju ulicama derući se iz sveg grla sve je više.
Pravni dokument o čuvenih 0,0 promila alkohola za vozače, sada će ga ukinuti jer kao nije efikasan. Kao da se to nije znalo u vrijeme njegovog donošenja. Ali sada je to uvjet da HSS podrži vladu. Tko j... sigurnost u prometu!
Pravni dokument o uvođenju administrativne takse u zdravstvu koja je trebala riješiti problem njegova duga. A sada ga se ukida jer kao više nema funkcije. Nedavno tumačenje „uvaženog zastupnika“ u sabornici, poznatog po tome što nikada ne laže samo ponekad ne govor istinu, da se time prihodovalo 300.000.000 kn, a da se podigao doprinos za stopu inflacije građani bi platili 500.000.000 kuna bilo bi smiješno da nije glupo. Pa gospodine zastupniče, država je naplatila gotovo jednak iznos od građana i pri tome je još medicinske sestre koje se i onako guše administrativnim poslovima umjesto da rade svoj osnovni posao za koji su se školovale i za čije školovanje su građani Hrvatske izdvajali novac, dodatno opteretila poslom najobičnijeg blagajnika. I usput radile taj posao protuzakonito!
Pravni dokument o obvezatnom upaljenom svjetlu na automobilima u vožnji, da bi ga sada ukidali jer kao upaljena svjetla doprinose većem zagađivanju okoliša. Ako je to istina, onda se to znalo i u vrijeme kada se dokument donosio, pa su ga saborski mudraci ipak usvojili.
Pravni dokument koji točno propisuje gdje i kako se mogu parkirati automobili na nogostupu. Unatoč i usprkos tom dokumentu pješaci su potisnuti na kolnik, a nogostupe su zauzeli automobili. A akcije kažnjavanja su svake prijestupne godine ili pak kad ministru financija uzmanjka novca pa policajci dobe direktivu da krenu u skupljanje harača.
Gradonačelnik Zagreba donosi pravni dokument kojim se kažnjava kopanje po kantama za smeće (sic!), da bi dan dva kasnije povukao odluku. Svojevremeno je taj isti gradonačelnik nakon požara u spalionici „Puto“ javno, na dalekovidnici, rekao kako će se spaliti ako se u roku od dvije godine ne sagradi nova spalionica. Gradonačelnik je još živ! Može biti da mi je promaklo svečano puštanje nove spalionice u pogon!?
Na dnevnom redu Sabora je novi dokumenti o zabrani rada nedjeljom kojeg će, pod pritiskom Crkve koja misli da će time dobiti veću posjećenost svojih nedjeljnih propovijedi, naši vrli zastupnici sigurno izglasati samo da ih ista u novom izbornom krugu podrži u osvajanju vlasti. A onda će njegovu primjenu malo odgoditi, ili će ga nakon godinu dvije potpuno ukinuti, jer će se ispostaviti da je njegovo izglasavanje dovelo do smanjenja radnih mjesta u trgovina a nije povećalo broj posjetitelja nedjeljnih misa. Usput: danas je na dnevniku objavljen početak gradnje super shoping centra kraj Svetog Križa Začrtja (!), najveći u ovoj regiji. Pitam se: bi li stranci gradili takav centar kad bi bili uvjereni da nedjeljom neće moći raditi?
I vidite, poanta cijele ove priče je: naša vlast donosi zakone ovisno o trenutačnim dnevno-političkim potrebama unaprijed znajući da ih neće primjenjivati ili da će ih prvom prilikom po potrebi promijeniti ili ukinuti.
A zašto je to tako? Postoje samo dva odgovora: ili su zastupnici neznalice (u što za sve ipak ne mogu tvrditi) ili pak ih boli đon, ionako nikome za ništa ne odgovaraju. Smijeniti ih u parlamentarnom sustavu u kojem se zastupnici biraju samo prema stranačkim listama, i po kojem u sabornicu uvijek ulaze oni koji su prvi ili među prvima na tim listama, a zna se koji su to, pak je i onako je nemoguće. Jednom sam u „Jutarnjem listu“ pročitao misao koju je izrekao engleski književnik G.G.Byron (1788.-1824): „Demokracija je najveće zlo smišljeno na ovom svijetu“. Iako se općenito ne slažem s navedenom tvrdnjom, ipak kada je u pitanju demokracija „ala croatica“ u toj tvrdnji ima puno istine.
I na kraju: kako bi bilo da donesu zakon po kojem se svako neispunjavanje predizbornih obećanja ili lošeg rada u vođenju države kažnjava robijom (smrtna kazna za sada ne dolazi u obzir iako bi bila najefikasnija jer nije prihvatljiva iz „civilizacijskih“ razloga)?
E malo morgen! Tolike budale ipak nisu!
Semper contra
Post je objavljen 12.03.2008. u 22:29 sati.