A morala sam malo doć da napišem koje sranje kratko, bezvezno. Nemam pametnijeg posla, iako mi se spaaava. Užasno. I odmah ću u krevet. Dabome. Malo sam si glupa. Malo? Eh kad bi bilo malo. Ma malo. Nek' bude malo.
Bar sam ocjene počela kako tako popravljati. Ooo da. Koga ti tješiš? Vidjet ćemo to tek sad ovaj i idući tjedan.
Hm, baš je dobro bit ona osoba koja uvijek zna reći krivu stvar u krivom trenutku. Dobro da sam u tom razredu mal zašutila i sa strane odlučila stajati. I baš dobro. Nina i ja se ubijamo. I šta fali.
dok kvocaju kokodakokodak
Ma neka, samo naprijed. Meni dobro. Dabome. Još kud izglađeno ono što je trebalo već odavno biti ovako. Eh, dobro je odmah. Odmah lakše. Bogu fala.
Ajd, ajd, dobro je.
Šta ne?
Bogu fala, i Njega molim samo neka dobro bude. Bit će ona dobro, mora bit. Ja znam da hoće. Znam to.
Ne sumnjam nikad u to. Samo malo po malo, i sve dolazi na svoje. Naravno.
Eh.
Šta ja radim? Glumim sad tu budalu, a oči mi se sklapaju. Ala, ravno u krevet, dok još nisam koju krivu izgovorila. A Bože, budaleeee. O da.
Luda? za njim da
Nije ni čudo da sam takva.
[.in lav.? pitaše me]
of skroz!
Post je objavljen 12.03.2008. u 22:29 sati.