Evo,nakon dugo vremena,cmizdrim zbog dečka...Nije mi nedostajao taj osjećaj,al svejedno je tu sada kada mi ne treba...Istina,nikada ga ne treba,ali neka izabere vrijeme kada nemam tolko posla oko svog života,vrijeme kada ne moram tolko sređivat svako područje svog života i kada je sve tako komplicirano...NIje uvijek komplicirano,ali meni sada je,i onda dođe i taj prokleti...Ma joooooooj...
Shvatila sam ovih dane svoje tri mane...Ružna sam,glupa i dosadna osoba...Da,zato me i neće ovaj idiot...
Ne mogu...Osjećam da nemam više snage...Ne,ne želim se ubit,za one koji odmah na to pomišljaju...Želim spavati dok ne dođe ljepši dan...Dan kada će se sve srediti za mene i da se ja mogu probuditi i da sve bude savršeno kako želim,jer više nemam snage upravljati svojim životom,držati konce u rukama...Ne toliko...Previše stvari me sada čeka da budu obavljene,a ja nemam snage...Izgleda kao da sma lijena,ali ne...Nemam snage...Izgleda kao da sma neka gotovanka koja želi sve na pladnju,al ne...Ja sam umorna...
I na MSN-u,ljudi pričaju sa mnom...I,vjerojatno nesvjesno,kažu nešto što mene nasmije (uf,teška stvar mene nasmijat...) i onda mi se osmjeh razvuče i u toj jednoj sekundi osjećam toliko olakšanje...Zvuči glupo,ali to je ono kada kažu da se treba smijat i kada si tužan...Jest da ne traje dugo,ali koji trenutak olakšanja...
Kaj se njega tiče,svi smo znali da bi na kraju moglo biti tako...Ja povrijeđena,a njega boli kurac...Ali sve si misliš,ako se pripremiš na to da će bit loše,bolje ćeš to podnijeti..Al ne,uvijek dođe na sto...Kolko god da se pripremaš,uvijek te pogodi više nego što si očekivao...
I budem ja to preboljela...Jednog dana,da...Ai dotada treba još puno vremena...A ja imam osjećaj da mi se neda to proživljavat...Neda mi se gubit vrijeme na to,a svejedno taj osjećaj tjeskobe ostaje nad mojojm glavom...Kolko god se želim riješit te tuge,ona ne želi otići...
On mi se sviđao jako dugo...Još od prošle godine...I sada mi kažu da nađem nekoga drugoga...Zašto?Kao prvo,ne mogu...Ne mogu pokupit prvog...Ne mogu se ni zatreskat u prvog koji naiđe...Kurvinski je biti s prvim koji naiđe...Ne,to je jadno...Ne,ne mogu...
Eto,napokon jedan duži post...Već sam se i pobojala kaj se to događa...
I pjesmica za kraj (čak je i prigodna):
Uživajte,volite se...
Puseko (hmm...voljela bih ga ljubiti sada,samo da zna...),bybye
Post je objavljen 12.03.2008. u 22:27 sati.