Marketing
BADEM
Badem u cvatu vidjela sam samo na slikama... jer kad ja stignem u krajeve gdje raste badem, cvjetova više nema.
Naša gustirna je napisala niz lijepih rečenica o ovom drvetu, a i odabrala ga je za svoje... u ovoj našoj igri.
Ona vjerojatno neće vidjeti ovu temu... ovih dana.... jer ima puno važnijeg posla... ali ona će je dočekati kad nam se vrati. Temom je pozdravljam... i od sveg srca joj želim da nadoknadi sve što joj je nedostajalo i neka uživa do daske. 
Badem pripada grupi orašastog voća, a u bliskom je srodstvu s marelicom, breskvom, višnjom i šljivom. Raste na stablu Prunus amygdalus iz obitelji Rosaceae, koje se uzgaja od 3000. g. prije Krista.
Najstarije vrste badema potječu iz Kine, a nošene su Cestom Svile do Grčke, sjeverne Afrike, Turske i Srednjeg Istoka. Bademe su na Pirenejski poluotok donijeli arapski trgovci koji su se tu doselili kada su trgovali robom sa Srednjeg istoka. U Španjolskoj i Portugalu badem se danas koristi za pripremu nacionalnih jela kao što su portugalska torta od badema, slatkiši od smokve i badema, te špinat s pinjolima i bademom. Francuzi su u 14. i 15. st. koristili bademovo mlijeko za pripremu finog deserta blancmange, dok se engleska verzija, blancmanger, sastojala od usitnjenih pilećih prsa, šećera, riže, bademovog mlijeka ili mljevenih badema.
U 18. st. badem se javlja i u Sjevernoj Americi, gdje ih sade redovnici iz Španjolske. Do kraja 18. st. u Europi se javlja proizvodnja bademovog mlijeka od blanširanih, fino samljevenih badema namočenih u vodi. Tijekom srednjeg vijeka u Europi su pripremali puding od pšenice i bademovog mlijeka, a posluživali su ga s mesom divljači. Duž naše obale uzgajaju se bademi koji su stigli s Rimljanima.
Dio su tradicije u mnogim kulturama u cijelome svijetu. Rimljani su kao dar prijateljima donosili ušećerene bademe, a na vjenčanjima su na mladenku i mladoženju bacali bademe kao simbol plodnosti. U cijeloj Europi je na vjenčanjima tradicionalno korištenje ušećerenih badema, koji simboliziraju plodnost, ljubav, dobro zdravlje i sreću. Šveđani ga koriste za Božić - jedan se badem "sakrije" u puding od riže, a onaj tko ga pronađe, imat će sreće cijele sljedeće godine.
Badem (Prunus amygdalis communis) nazivamo i bajam(a), mendula, mandula, mindol.
Gorki badem je bogat eteričnim uljem, sadrži benzaldehid, vitamin B2, mineralne soli, kalcij, fosfor, kalij, sumpor i magnezij, a cijanovodična kiselina i cijanogenetski heterozid su toksični.
Bademi i bademovo ulje se mnogo koriste u kozmetici, a široka je i njegova primjena u kulinarstvu. Ponekad naiđemo na jako gorak badem koji nije jestiv, a to muči i domaćicu kad priprema kolače s bademima.
Neki vjeruju da je Markov kruh (smjesa badema i šećera u omjeru 2:1), ali i sam plod odnosno drvo badema, u Europu iz Kine donio Korčulanin i svjetski putnik Marko Polo. Ipak, vjerojatnija je druga priča koja kaže da je bademu postojbina Sirija odakle je proširen tijekom staroga vijeka, najprije u Grčku. Odatle i zanimljiva priča o njegovoj mitskoj povezanosti s olimpskim bogovima i njihovom seksualnom moći, što prati badem do danas. Mitsko je vjerovanje da bademovo drvo potječe izravno od Zeusa, odnosno da je iz Zeusovog sjemena rođen hermafrodit Agdistis kojega su bogovi odlučili kastrirati, a iz njegovih genitalija je izraslo drvo badema. Mit se dalje isprepliće s Nanom, kćerkom boga rijeka Sangariusom, koja je ostala trudna uz pomoć bademovog ploda. Čini se da su Grci donijeli na Jadran stablo badema, prvo na Vis (Issa), Hvar (Pharos), Trogir (Traguriom) i Stobreč (Epetion). Rimljani su ga dalje širili svojim carstvom i to pod imenom "grčki orah" kako ga spominje Katon još u 2.st.pr.Kr, a u 1.st.po.Kr. Columella ga naziva "amigdala", imenom koje mu je ostalo do danas.
U židovskim predajama badem simbolizira novi život i besmrtnost, vjeruje se da se iz njegova podnožja može doprijeti do tajanstvenog podzemnog grada Luza, boravišta besmrtnosti. U kršćanstvu badem se rano javlja kao simbol koji je povezan sa začećem, pa se prikazuje uz Djevicu Mariju, posebice na srednjovjekovnoj ornamentici, kao izravna veza s antičkim mitom o Agdistisu.
Mandulat ili mendulat je slatkiš od badema, tradicionalan za Božićne blagane. To je često bila slastica koju su mladići darovali djevojkama. Mandulat je bio obrtni proizvod, pa se po njega dolazilo u Split iz raznih okolnih krajeva.
Bademi su dugo vremena povezivani s plodnošću (fertilnošću): pretpostavlja se da njihov miris uzbuđuje žene, pa su se često upotrebljavali na svadbama.
Bademi sadrže hranjive tvari za koje se misli da su esencijalne za poboljšanje spolnog života. Primjerice, 28 grama badema osigurava 35 posto preporučene dnevne doze (RDA) vitamina E, koji utječe na stupanj plodnosti i funkciju spolnih organa. Sadrže i visoke razine minerala magnezija, fosfora i cinka, od kojih cink stimulira libido kod muškaraca.
Divlji badem
Vrteli se točkovi mog bicikla.
Gde god je stao taj rulet beše premija.
Smakla se o stepenik njena štikla.
Nekad su pogledi bili čista hemija.
Dobro je počela nedelja,
poslednje pripreme za maturu.
Virili smo u daljine
puni nade.
Preko gimnazijskog bedema,
k'o pravi dekor za avanturu
prosuo je nežni purpur
divlji badem.
Poneli nas vetrovi k'o maslačke.
Jedni su leteli lako, drugi padali.
I curice su postale prve mačke
a loši đaci odjednom svetom vladali.
Sve mi je odlično zvučalo.
Dobro sam stajao tih sezona.
Ljuljale mo oči širom
promenade.
A nju sam sretao slučajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.
Stane sve u strofu-dve u baladi:
pustinja prošlih minuta i ova zrna sad.
I pred treći refren već nismo mladi.
Ušla je nedavno sama u kafe "Petrograd".
Suviše tajni u očima,
u zlatni okov joj prstić pao.
Molio me dugi pogled
da je kradem.
Dovraga, kafa je gorčila,
al' taj sam ukus odnekud znao:
probao sam jednom davno
divlji badem.
Đorđe Balašević
Post je objavljen 12.03.2008. u 20:52 sati.