Marketing
Lokalno zatopljenje
Onoga vrućeg ljetnog jutra u našoj veljači, kad je, poslije neodgodive agonije koja se ni za časa nije srozala na plačljivost ili strah, umrla Beatriz Viterbo, zapazio sam da se po željeznim oglasnim tablama na Trgu Constitucion koče reklame nekin novih cigareta: zaboljelo me to jer sam shvatio da se neprekidni i prostrani svemir* već odvaja od nje i da je ta promjerna samo prva u beskonačnom nizu.
Borges, Aleph
* Le silence éternel de ces espaces infinis m'effraie.
(Combien de royaumes nous ignorent!)
Pascal, Pensées
Ja:
Što je danas lijep i sunčan dan! Odvratno nešto. Čovjek, ili žena, ne mogu više imati alibi za blog, osim ako ne pribjegnu oprobanoj strategiji izistinskih noćnika*: Prespavaj dan!, jer noć je moć.
U svakom slučaju, ovako-onako, nepodnošljivo je sunčan dan i moji bližnji, očito nesvjesni proljepšanja vremena, pišu o tim temama instinktivno, kao Goetheova seljančica: gleda ona - na početku Werthera - kako pada lišće i pri tome joj jedino na pamet pada, veli Wolfgang:"Gle, ide jesen!".
Tako i Virtuela i Heidi:"Gle, ide proljeće!".
Valjda je to zato jer su žene neposrednije uronjene u prirodu, kako svjedoči Nietzsche:
Doduše, one tamo leže na suncu prividno trome i napola slijepe: ali pri svakom koraku koji im je stran, pri svemu nepredvidljivom skoče kako bi ugrizle; osvećuju se svemu što je umaklo njihovoj kućici za pse.
Žasu!
Žena je biće podložno vremenskim promjenama! Ima stoga pravo Kraus kad kaže da je kozmetika nauk o kozmosu žene. I nije čudno onda što je maksimum uvida žene Johanna Wolfaganga Goethea bila opaska da se ne ravna Goethe prema vremenu, nego vrijeme prema Goetheu.
Za sporije među nama recimo i to da je Christiane Vulpius mislila podjednako na oborine i na Zeitgeist.
________
* Zar tek Noć oslobađa? Možda se zato piše Dnevnik, - jer se robuje. Sloboda "blagotvorne" Noći i istinska tama nisu utaman. Noćnik se ne piše, noćnik se jest. U njemu se vidi onaj "kome mrijet se neće, a jest nešto što ga naprijed kreće".
Branko Despot
Virtuela:
Daklem, za početak vam kopijam i pejstam komentar o predsjedniku Vaclavu Klausu koji sam sinoć napisala prijateljici koja mi pak prethodno spominje Klausa u sljedećoj poruci:
Divnog predsjednika imate. Baš slušam kako ne vjeruje da su klimatske promjene prouzročili ljudi. Jebote... vjerojatno misli i da ljudi nisu bili na mjesecu.
Ja/Virtuela:
Apropos kretena precjednika, znaš dugo sam fakat bila indeferentna prema Klausu, ljudi oko mene ga baš ne ljube, ali meni je bilo baš svejedno tko sjedi na Hradu - nakon Havela svi su manje-više nevažni, ali priznat ću ti - Klaus mi je odnedavno stao na žulj i baš mi ide na jetricu.
Mislila sam, ok, environmental skeptik, čak je i luckast, ali nitko normalan ga po tom pitanju ne shvaća ozbiljno i hvala bogu, totalno je nevažan, no nedavno sam čula neke njegove proljeve iz inauguracijskog govora i došlo mi je da ga dobrano išćuškam po sijedoj glavici.
Sjedim ja u kuhinji, ručam, čitam novine, a kraj mene pjeva radio - u neko doba krenu vijesti i iz čitanja me prene govorancija koju nisam uspjela ignorirati ni slušajući je na českom - veli budala: ako mislite da ću podupirati rađanje djece van braka dok se registriraju ne znam kakva partnerstva, ako mislite da ću podupirati zabranu pušenja a istovremeno se legaliziraju droge, ako mislite da ću poduprijeti euro umjesto naše krune, onda imate krivo!
Koja pizda! Nije on uopće tolika budala kakvim se pravi nego sere i laže, dodvorava se onoj najnižoj škvadri po pivnicama, to je doktor ekonomskih znanosti, bivši premijer, vodio zemlju tokom tranzicije, nemoj me jebat' s tuđinskim eurom i našom lijepom domaćom korunom, diskusija se tu vodi na potpuno drugoj razini, populističko smeće jedno! "Njegovi su neprijatelji oni koji piju vodu iz plastičnih flaša i hodaju s ruksakom na ramenu".
Heidi:
Dragi Arture,
ubijaju me ove nagle promjene vremena, žena današnjice zaista više nije u mogućnosti isplanirati svoje odijevanje ni pet pišljivih dana unaprijed.
Vjerojatno se čudiš što tako strastvena i uzbudljiva kakva jesam, ne pišem o erotskim fantazijama, već naprotiv, kvarim naš uzvišeni, seksualno napet odnos banalnim temama kao što je odijevanje. Ah, ne pitaj zašto.
Jutros sam obula dokoljenke, bojeći se da će mi u čarapama biti prevruće, a na njih sam navukla čizme jer su mi cipele s nešto nižom petom, pa bi mi hlače koje idealno odgovaraju košulji koju sam pripremila za danas bile predugačke, a kiša je i rubovi bi se na hlačama smočili što izgleda poprilično neuredno. To si ne mogu dozvoliti.
Obukla sam tangice da mi rubovi običnih gaćica ne narušavaju estetiku i zamisli ludice, preko njh sam, ne razmišljajući, zakopčala body, jer bi mi potkošulja stvarala nabore po bokovima, i taj mi se body, zajedno s gaćicama i mehanizmom za zakopčavanje urezuje u analni i vaginalni otvor, gotovo istovremeno, boreći se za prevlast, nezavisno od položaja koji zauzmem.
Bez obzira da li sjedim, saginjem se, stojim na mjestu ili šećem, pička su mi i šupak puni prozračnog pamuka, metalnih patent gumbića i čipke.
Današnja žena, zaista, primorana globalnim zatopljenjem i klimatskim promjenama koje ono tako bezdušno izaziva, mora dalekosežnije razmišljati o izboru svoje dnevne odjeće, ukoliko želi barem jedan dan provesti ne misleći neprestano na prazninu odnosno ispunjenost svojih otvora.
Post je objavljen 12.03.2008. u 14:56 sati.