Marketing
pouka prethodnika
Sleže ramenima. Gura se. Što se može? Gura se kako se može…
Onda živne:
- Ali prije nekoliko godina sam se zamalo oženio! Našao sam jednu ženskicu, prelijepu! Jako smo se dobro slagali. I ona je već bila ranije udata, pa rastavljena, imala je i dijete. Sjajno dijete, jako mi se svidjelo, dobro smo se razumjeli. Nakon nekoliko mjeseci svakodnevnih viđanja i izlazaka u dvoje i troje, kaže ona: "Ajde, Crni, što se ne vjenčamo?" Mislim si - što da ne?
Ipak - opreznost je majka mudrosti! Što ja ne bih prije upoznao tog njezinog bivšeg muža? Otac je djeteta, neizbježno ću ga viđati. Ona je o njemu pričala uglavnom sve najgore. Da je bio nepouzdan, da je pio, čak da je digao ruku na nju, a onda je brak bio gotov. Da je u braku bio nesnosan…
Nađem se ja s čovjekom. On viši od mene za glavu, krupan, pa još što sam čuo o njemu… U prvi mah - bilo mi neugodno, znaš, onako…
Kad ono - čovjek pristojan, srdačan, normalan, simpatičan, govori staloženo i razumno, uvjerljivo… Jako mi se svidio. Kako to?
Kako se slika o njemu koju mi je ona usadila toliko razlikovala od onoga što sam vidio pred sobom? Naposljetku kaže on: kad me već pitaš, nemam što skrivati, to zašto naš brak nije uspio… Nije ti ni ona neko cvijeće! Stalno kvocka, stalno zanovijeta, stalno podbada, naposljetku sam se i propio! Pa "kakav si ti to muškarac?!", htjela je da se potučem kada smo se u nekoliko navrata sporječkali s nekim ljudima u restoranu, na ulici, na cesti… A čovjek miroljubiv, na kraju ga je natjerala da se učlani u HOS! E, onda to više nisam mogao trpjeti…
Slušam ja i mislim si: ne poznam ja nju dovoljno, neke stvari koje sam uočio kod nje su mi se jako sviđale, ali bilo je tu i nekih čudnih pojedinosti, sitnica, koje mi nisu bile jasne… Kako mi je čovjek pričao, tako se sve posložilo. Sve se uklopilo, objasnilo… Ne bih ja to!
Odem ja njoj i kažem: hvala, ne bih se već sada ženio… Možda kasnije… Na to ona popizdi i pretvori se u zmaja! Ma što "zmaja"? U aždaju! "Onda nema više izlazaka i tucanja i ničega!" I tako je to završilo.
I tako se nisam oženio - završio je rezignirano.
Nakon kraće šutnje nastavi:
- Sada, kad njega sretnem u gradu, obavezno odemo na piće i fino se popričamo kao ljudi.
Uzdahne.
- Kasnije sretnem nju. Sva van sebe. "Onaj moj bivši", veli, "preotme mi svakog frajera kojeg upoznam! Svaki me ostavi i svi postanu njegovi prijatelji! Da su barem pederi, još bih i razumjela!"
I što da joj kažem?
Post je objavljen 12.03.2008. u 11:21 sati.