Marketing
Znanje i neznanje, teorija u praksi
Kao što sam već obavijestila svekoliko pučanstvo, neznanje vlastitog jezika vrlo mi je mrsko. Vrrrrlo. 
Ponekad mi je smiješno, ponekad me izbaci iz takta, ponekad me rezignira, a ponekad ne mogu vjerovati do koje su mjere ljudi nepismeni. I to obrazovani ljudi, fakultetski obrazovani, mahom ljudi koji ne propuštaju informirati svoje bližnje i one malo manje bližnje o svom stupnju obrazovanja.
Sretna Nova godina
Iako sam odlučila ne nabrajati pogreške koje pripadaju osnovnoškolskom gradivu hrvatskog jezika, poput razlikovanja č i ć, -ije i -je te velikog i malog početnog slova, sretnu Novu godinu ne mogu i neću ignorirati. Naime, kaj? Nova godina je blagdan i stoga se piše velikim početnim slovom. Dakle, planirate li 1. siječnja otići na kolače i napišete da ćete "na Novu godinu ići u slastičarnicu", sasvim ste dobro napisali. Isto tako, vaša je čestitka sasvim ispravna ukoliko ljudima želite sretan taj jedan jedini dan. Međutim, budući da većina čestitara svoje želje upućuje za svih 365 dana nadolazeće godine, riječ nova prestaje označavati blagdan i postaje najobičniji pridjev. Kao da, recimo, napišete sretna ti iduća godina ili sve najbolje u nadolazećoj godini. Pretpostavljam (odnosno, nadam se 
) da nikome ne bi palo na pamet pisati iduću i nadolazeću velikim slovom, zar ne? Ovo me najviše svrbi iz dva razloga (a koga svrbi, taj se češe, pa ću i ja iskoristiti ovu prigodu da se virtualno počeškam 
) - prvi je taj što prije Božića obično pošaljem more čestitki elektronskom poštom, a u naslov stavim pravilno napisanu želju. Neki od čestitara, mahom ljudi visoko ili natprosječno visoko obrazovani, odgovaraju mi na moju čestitku ispravljajući malo slovo u veliko, a sve nadmoćno-prosvjetiteljskim tonom. 
Tupani. Bijaše to češkanje broj jedan. Evo i broja dva: u mojoj osnovnoj i srednjoj školi upravo za tu konkretnu pogrešku i još nekoliko njoj sličnih dobivala se jedinica iz hrvatskog - profesorice (o lektoricama na fakultetu neću ni početi pričati) nisu htjele ni nastaviti ispitivanje učenika koji je fulao ovakvu osnovu osnove - pak se pitam jesu li moje škole bile takva iznimka? Budući da je riječ o standardnom gradivu, ne bih rekla, no gledajući razmjer spomenute greške, čini se da jesu.
Medvjedići Dobra Srca
Ili bilo koji naslov kojeg su naši polupismeni i vjerojatno samoproglašeni prevoditelji, u kombinaciji s polupismenim i samoproglašenim urednicima, nepostojećim lektorima i vlasnicima distributerskih firmi koji, vođeni željom da što bolje zarade odbijaju plaćati kvalitetne suradnike, preveli s engleskog tako da svaku riječ u nazivu pišu velikim početnim slovom. Ponovite za mnom: to se tako radi u engleskom. Tako se ne radi u hrvatskom. Ne. Ne. I ne.
Orginalno
Ok, znam da postoje regije u kojima se samoglasnici ne izgovaraju, kao što postoje i one u kojima se razvlače, prenaglašavaju, mijenjaju ili što već. Međutim, sad ne pričam o dijalektima. Pričam o ljudima koji govore manje-više standardnim jezikom, ali im iz riječi originalno stalno i uporno ispada to nesretno slovo i. U posljednje vrijeme primjećujem totalnu epidemiju orginalnog, od čega i nekoliko primjera izgovorenih u dnevnicima nacionalnih televizijskih kuća. S-r-a-m-o-t-a.
Ajrodrom
O da, postoje ljudi koji jednostavno ne znaju izgovoriti riječ aerodrom. Neću sad cjepidlačiti i inzistirati na hrvatskom nazivu koji je, usput budi rečeno, zračna luka, očekivala bih previše, je l' da? 
Blagavaona
Argh. Nije blagavaona. Nije. Riječ glasi blagovaonica, molim lijepo, a glagol je blagovati. Obratite pažnju na peto slovo. Nije a. Nema šanse. 
Tenesice
Bem mu miša, igrate li tenis ili tenes?
Majca
Još jedan primjer izgubljenog samoglasnika. Znamo li da se kaže maja, umanjenica može biti isključivo majica, nikako majca, osim ako niste jedan od onih koji je nose u blagavaoni u kombinaciji s tenesicama. Žalosno mi je čuti i kad se majčice svojoj djeci obraćaju tepanjem, pa im, u duhu nježnosti i svekolike majčinske ljubavi, žele navući majčicu umjesto majičice. I tako ispadne da klinac ima dvije majčice, jednu krivo izgovorenu na sebi i drugu, polupismenu, koja ga je rodila. 
Kaladont
Ok, govorimo o figuri riječi zvanoj sinegdoha, inače podvrsti metonimije, u kojoj se jedan predstavnik neke vrste koristi kao označitelj za cijelu vrstu. Tako se, recimo, riječ digitron koristi za kalkulatore. Nemam ja ništa protiv kalodonta ako ste prelijeni izgovoriti pasta za zube, ali imam protiv kaladonta. Ne znam odakle je i zašto došlo to nesretno slovo a i pitam se zar je problem pročitati i ponoviti natpis s tube?
Izavi
Nadam se da ste barem jednom u životu čuli kako netko kaže izavi umjesto vis-á-vis, što bi bilo francuski za u svezi glede mede , što u biti i je izvorno značenje (licem u lice).
Kemiska olovka
Ok, ako znamo da se kaže kemija, po kojoj sirotoj logici olovka ili čistionica mogu biti kemiske?! Gdje se izgubio taj nesretni j?
Interview i dossier
Sve strane riječi koje se koriste u hrvatskom i koje podliježu pravilima hrvatskog jezika (poput deklinacije, konjugacije, komparacije i sl.) pišu se onako kako se čitaju. Stoga: intervju, dosje, bide, tramvaj...
Opće
Nemam ništa protiv te riječi. Dapače, jako lijepa i vrlo korisna riječ kad se pravilno koristi: opće dobro; opća opasnost; opće štovamsrcudrago. Ali kad čujem rečenicu poput opće nisam umorna ili opće mi nije jasno ne mogu ne zapitati se nisu li ljudi čuli za riječ uopće? Možda, siroti, ni ne znaju da spomenuta postoji, pa ju stoga ne rabe.
I da ne duljim... Na papiriću na koji sam si zapisala greške koje svakodnevno čujem postoji još desetak zapisa, no mislim da je ovo sasvim dovoljno. I priznajem: odmah mi je lakše. 
Nadam se, i vama.
Post je objavljen 12.03.2008. u 08:01 sati.