Jedno od prvih predavanja na filozofiji bilo je baš to...Misli su stvari ... i vježba vezana za tu temu...
U zadnje vrijeme sa svih strana mi dolaze dvd - ovi o kvantnoj fizici, iskvarenom pojmu prostora i vremena, o tome kako neka ideja "živi", itd. i sl.
Moj mozak je bombardiran pitanjima tipa je li svijet onaj iznutra, ili onaj izvana.
Sjećam se kad sam bila zbog male djece potpuno izloirana od vanjskog svijeta, a opet mi se činilo da živim intezivno i živo. Iste misli koje me čine sretnom nosim sa sobom gdje god se krećem, gdje god boravim. Osjećaj zadovoljstva u meni izaziva pomisao na najbolju prijateljicu, žute zavjese na dječijim prozorima i ružu penjačicu koja se primila u vrtu.
Nedavno sam osjetila navalu negativnih misli i emocija. Šokirala sam se kojom su me brzinom obuzele, kako su bolne i koliko bi bilo strašno da moram s njima živiti.
Onaj zdravi glas u mojoj glavi govorio mi je da ih se oslobodim, da ih odbacim, po cijenu i da su stvarno utemeljene i da imaju smisla i osnove, morala sam ih izbristai jer jednostavno, nisam u stanju s njima funkcionirati.
Čak sam primjetila da su te emocije jače od onih ugodnih (možda zato što su rijetke).
Potpuno su me paralizirale i u trenutku zavladale mojim životom.
Samo me ovisnost o mojoj uvježbanoj sreći, kao odluci i kao životnom stilu, sačuvala od tog stanja.
Te negativne misli imaju ime i kako sam s vama iskrena, neću se sakrivati iza praznih riječi, ta emocija grozna i negativna ima ime - ljubomora.
Znam koliko će vas sad reći nije to nikakvo čudo, pa ona je "škorpijica".
I kad to kažete i promislite, nemoj te se osjećati lošiji od drugih jer jednom sam već rješavala problem ljubomore i na ispovijedi u Crkvi i rečeno mi je da je to "normalna" emocija i da ne spada u grijehove.
A ja se sada pitam, da sam je slučalno pustila da se razvije (iako, ne mogu reći da nisam više ljubomorna, samo joj ne dam da vlada mojim mislima i riječima i da mi postane osnovna karakteristika) koliko bi negativnih posljedica ona izazvala.
Ja sam ovisnik o sretnim mislima, tražim ljepotu i dobrotu u ljudima, želim činiti dobra djela, poklanjati, pomagati, radovati. Želim da mi prva misao bude dobra, ako mi se i dogodi nešto loše neka nađem opravdanje, ne zato što sam ja jako dobra osoba, već zato što mi je tako lakše.
Pa makar zbog toga nekome izgledala glupa, slijepa, ograničena...
Otkrila sam kako život može biti grozan i užasan, bolan i težak...sve ovo drugo što se sada događa zaslužuje da ga živim - s osmjehom, vesela i sretna.
Stavili smo centralno grijanje u kuću, na plin. Ispred prozora moje spavaće sobe sada se nalazi tank.
Posadiću tamo mirisni jasmin, puzavicu, kad otvorim prozor da vidim nešto što divno cvate i miriše...tako će taj ružni tank nestati iz mog pogleda, ostat će toplina doma i prekrasna biljka ispred prozora, jer...misli su stvari, jel da, a ja ću mislit o sreći.
Post je objavljen 12.03.2008. u 08:22 sati.