Stigli smo u taj Puerto Cortes i drugo jutro ustali u 6 da bi bili ispod mosta u 8 kad je trebalo kupiti kartu za ferry za Belize. Ali tamo su bili samo najodvratniji tipovi koje sam dosad na putu vidio. Uopce nije bilo broda o kojem je pisalo u Lonely Planet knjizi o putovanju po Srednjoj Americi, a ovi su bili neki debeli, odvratni crnje koji su ko lesinari derali nas turiste po dzepu. Oni su jedini taj dan vozili i to za 50$, a k tome i najkracu relaciju. I ja pitam tipa u 8h ujutro kad se krece, a on kaze "right now". Krenuli smo u 12.15h!!!!!! Najprije su pisali karte pol sata jer su polupismeni, pa nas vozili u migracijski centar da dobijemo izlazni pecat, pa onda u brod, pa dosli drugi turisti i naravno da ce brod cekati samo da zarade jos love. Odveli i njih u migracijski ured, pa onda nazad, pa svi u brod, pa jos cekanja, malo cekanja... i jos malo cekanja. Onda sam ja izasao van i jos je kojih sta vremena potrajalo sve to i ja sam prvi put na ovom putu bio zivcan jer sam bio nemocan. Ali konacn je tad pocelo prozivanje osoba po imenu i svi u brod, pa jos pol sata cekanja i onda pokret. More je bilo valovito, picili smo punom brzinom (tri vanbroske masine od 200 KS svaka), a trebalo je dva i pol sata tako. Na pocetku sam bio vesel, al kad sam poceo osjecati laganu mucninu, ukljucio sam svoj mp3 pa su me pjesme vratile u zivot i zaboravio sam na smetnje uzrokovane valovima. A tablete protiv loseg stanja uslijed putovanja nisma htio piti, tipican ja. Srecom, brod je onda usporio i poceli smo vidjati zelenu obalu i otocice...
A tamo gdje su nas ove suge od ljudi izbacili na obalu Belizea izgledalo je kao najodvratniji i godinama napusteni kamenolom, a ne neka luka. Ove bi ljude s broda htio bar jos jednom u zivotu vidjeti i po mogucnosti u mojoj zemlji. Iako su neki triput veci od mene, odmah bi navalio na njih i tukao ih do besvijesti. Bez sale. Ali neki dan je moj best frend poslao mi mail sa sjajnom izrekom koju je nedavno cuo i koje ce se pokusati drzati - NAJVECA MOC JEST VLADATI SAMIME SOBOM. Sjajna, perfektna... odsad je i to moj novi zivotni moto! I ovdje na putovanju mi se svasta dogadja, skoro svi vi znate o cemu pricam... i ja se ponasam upravo tako. Nista i nitko me ne moze izbaciti iz takta. Samo tako care!
Post je objavljen 10.03.2008. u 03:32 sati.