Sto sam zaboravio... dva zanimljiva dogadjaja u Hondurasu. Kad smo busem isli za Copan, pitao sam se kak smo samo sretni sto nam se nijednom dosad nije razbio neki bus u kojem smo putovali, a necete vjerovati, dosad smo promijenili oko 70-ak prijevoznih sredstava (sto bus, sto kombi, mini-bus, camac, brod, auto, taxi) i bas steta sto nisam brojao sve to od pocetka. Ali nisam daleko od brojke od 70, vjerujte mi.
Uglavnom, jednom smo u MonteVerde sumi u Kostarici vidjeli kak se kombiju isped nas, koji je prevozio turiste iz iste agencije kao i nase, razbio diferencijal dok smo vozili bijelim putem uzbrdo, usred divljine, zatim smo vidjeli kako je bus u Nicaragvi bio "kaput" na cesti, pa onda jos jedan bus na putu za Copan, jednostavnio mu se guma rastavila od diferencijala... i tek sto sam pomislio kak smo sretni... eto ti ga na! Stane bus! Nas! Nesto sa paljenjem. Vozac i klinjo od 12 godina, koji je bio kondukter tog busa, otvorili su poklopac motora, stavili stap od metle da ga drzi uzdignutim, popravljali, udarali, lupali i opet nesto namjestali.. i voila! Bus je u 7 min bio popravljen. Krenemo, al nakon 15 min opet. I onda jos jednom... al tad smo bili vec na nasoj stanici, tako da smo samo promjenili bus, usli u jos sporiji bus, vozili se jos 2 sata i stigli na odrediste.
A na putu za karipsku obalu Hondurasa, zaustavi policija nas mini-bus. I svi muskarci van. I ja naravno! Ruke na bus, obje noge rasirene i pretres. Al sve je bilo normalno. Nit sam straha imao, nit sam trebao imati. Samo rutinska kontrola.
Ali vozaci i kondukteri u Srednjoj Americi su prica za sebe. Oni su zapravo legende. Najvece face! Vozac je kralj ovdje. Kondukter mu govori ak treba stati, kad krenuti, cisti mu prozor, kupuje za jesti, a ovaj prvi samo dere po gasu. Ovdje su trke buseva na svim cestama. Stvar prestiza, ovdje se ocito klade tko ce prije stici jer vozaci voze L-U-D-O! Onaj stari ameriski skolski isluzeni bus ide bez beda 120 km/h. Bez sale! Makar na uzbrdici mora staviti u prvu i tad ide 3 na sat. Opet se ne salim.
A kondukteri.. Ima ih od 12 do 55 godina zivota. Oni naplacuju, oni zovu ljude u buseve, oni nose torbe putnicima u bus, iz busa, oni animiraju ljude... oni su katice za sve. I ak bi ikad dosao radit tu, bio bi kondukter. Vrata buseva su uvijek otvorena, taman ako bus ide 120 na sat i vozi 3 sata, vrata su uviejk otvorena, kao i 80% prozora u busu. Ovdje nikog ne brine propuh, prehlada i te spike nas mimoza u Europi. oke, dakle bus vozi otvorenih vratiju i nije niti stao, a kondukter-animator odmah izlazi vani da bi nagovorio ljude sa stanice uz cestu da udju u njihov bus vicuci "venga, venga" (dodjite, dodjite) i na brzinu nabraja sva mjesta na koja bus ide slijedece. Ludnica, ne mogu vam to docarati.
Post je objavljen 09.03.2008. u 03:10 sati.