Marketing
hodajuci duhovi
U ovim suludim vremenima svenudece i objasnjavane duhovnosti covjek naprosto nezna zive li ljudi na ovome svijetu ili se spremaju za zivot na onome. Imam osjecaj da sve manje zive ovdje a sve vise su ili dosli iz proslog ili se spremaju za sljedeci zivot. Za ovaj zivot naprosto nemaju vremena. I ne smeta meni sta oni tako salablajze od nekud, spremajuci kofere za nekamo, ali me jako smeta sta mene iz nekud izvlace i nekamo pokusavaju vuci. Od svih tih silnih raspakiravanja i pakiranja kofera, i sve te silne produhovljenosti oni ne vide ljude. A ja sam oduvijek mislila da su duhovnjaci nesebicni ljudi koji pomazu drugima u bolestima, siromastvu i inim nevoljama. Kad ono, vidi vraga, neznas ko je od njih sebicniji. Citaju i pametuju. I tu zavrsava njihova stvarnost. Da se ne osjecaju prozvanima pametovati nebi ljude ni vidjeli. Oni vise nisu zabrinuti za ovozemaljsko. Prociscavaju prostorije u kojima bivaju (od vragova, ne od prasine), odlaze babama da im skidaju uroke, kuhaju hranu koja cisti organizam, vuku kamenje po dzepovima da im ocisti aure, bulje jedan u drugoga nebi li vidjeli etericna tijela, cuju glasove od kojekuda, izlaze iz tijela i putuju u nepoznatome smijeru…vracaju se jos duhovniji da bi propovijedali. I kud sve to kvragu vodi?
Nedaj Boze da bi pare koje spizde na babe od uroka, kamenje koje im kicmu krivi i kojekakve potrepstine prije putovanja od nekud za nekamo, dali nekome kome ce te pare zasigurno pomoci sad i ovdje. A to ne. A nebi ni svu svoju duhovnost pokazali u starackom domu peruci guzicu nepokretnoj starici. Oni su zivot uzeli kao usputnu stanicu i bez griznje savjesti mogu si priustiti da budu sebicni.
Svakako im je lakes zasjesti u pozu lotusa i meditirati. I kao su nesto napravili. Nesto vrlo vazno za dusu. A ljudi koji nekog vraga rade dok oni mozak na livadu salju, i dok tamjanom kade obitavalisni prostor, ti ljudi ce se ponovo roditi. Za kaznu. Karma im je losa. I tako ce se radjati dok ne budu savrseni kao oni. Dok ne usavrse meditaciju , dok ne spale tone tamjana, dok aura nema pravu boju, dok ne cuju sta andjeli sapucu….
A ja cu za svaki slucaj zivjeti sada i ovdje. Ako sam zivjela negdje, briga me to je ionako proslost, ako cu se snjima naci tamo negdje, opet me nije briga jer su mi oni sve potanko objasnili pa cu se lako presaltati…a ako cu se opet i opet roditi…pa sta? Ovdje uopce nije lose.
Post je objavljen 11.03.2008. u 23:28 sati.