Marketing
..nošen dahom sna
...i samo se probudim jednog jutra..
u staroj oronuloj sobici sa žutim tapetama i par komada trulog namještaja.
i crno-bijelim TV-om - mojim najboljim prijateljem.
prekapam po starim ruševinama u glavi..ne nalazim ništa posebno.
to je to.to je moj život,sada.
i nije stvar u borama..ni u sijedima..ma nije ni u drhtavim rukama.
ali samoća..
monotonija..
iščekivanje smrti.svaki dan..svaki sat..moraš se upitati kada dolazi.kako.
i svaka misao se čini kao predosjećaj i svakim trenutkom sve više strah ovladava tobom.
a nemaš ga s kim podijeliti.osim s glasovima u svojoj glavi.
vode te u mrak.nitko i ništa više nema smisla.
čekanje.
da sivi čovječuljak u dugom kaputu dođe po tebe.povede te za ruku poput djeteta,kao što je netko drugi nekad davno uradio..tako davno da mu se više ne sjećaš ni imena ni lika.
a nije ni bitno.
iza toga..tko zna ima li čega.
jesu li sve ono bile naopake bajke za veliku djecu?
što ako stvarno nema ..ničega?
i sve se više zapetljavaš u svoje misli,u događaje..prošle i moguće..izgubljene i željene..
i sve što želiš je da prestane.samo da već jednom prestane.
moliš i preklinješ.već si i na koljenima.i grebeš noktima po starom izderanom drvenom parketu.i plačeš.
da..skoro se i nisi sjećao kako to izgleda.i kojeg su okusa suze..
da.
lijepo je.
kao da nije ovozemaljsko.
Post je objavljen 11.03.2008. u 23:17 sati.