Sad smo već u ožujku.
Ovo znači da je još samo nešto malo vremena preostalo do konačnih odluka u travnju.
Znate što još ovo znači? Grozna nestrpljivost.
Naime, prva dva mjeseca je bilo lako. Bila sam svjesna da neću ništa znati do travnja, pa sam bila mirna znajući da ne mogu ništa poduzeti. Uz to sam još bila i dovoljno zauzeta slanjem financial aid formulara i još nekih stvari ako kojoj školi nije nešto stiglo. Na svu sreću, sve moje škole su primile što treba, a samo jedna je zatražila da joj opet faksiram neki formular, jer mi se čini da su ga izgubili.
Onda dođe veljača. Pa prođe. Pa onda uđemo u ožujak.
Eh, sad su konačne odluke napokon toliko blizu da smo gledam kad će više proteći ti dani da prođe ova napetost. Nije da sam konstantno pod stresom zbog toga ili da noću ne spavam. Ne, ne. Hvala bogu, samo sam na zdravoj razini ovakvog iščekivanja: svakog dana po pet-šest puta promislim o mogućim ishodima i ima tu svega, da znate.
Razmišljam o scenariju primitka - euforija, skakanje, kakav bi to osjećaj mogao biti, što bih prvo poduzela, komu i kako bih pošla to javiti?!
Razmišljam o scenariju liste za čekanje - koliko dugo bih bila na toj listi, bih li se uopće skinula s nje, pa razmišljam o onim napetim filmskim trenucima "zadnji čas" - taman kad mi potonu sve nade, onda dođe taj primitak s liste!
A na žalost, mora se pripremiti i o mrskoj situaciji odbijanja. Moram se natjerati da to prihvatim što mirnije tako da si ne dopuštam da se nadam previše. Kako je ovo jedna od onih godina kad je ishod procesa dosta nejasan, moram se pripremiti na činjenicu da će me dosta škola morati i odbiti.
:(
Za takve situacije ne znam kako bih reagirala jer mi još nisu dovoljno stvarne. Nadam se da neće previše boliti.
Samo se nadam da će me bar jedna škola primiti s dovoljno financial aida. Bar jedna od šest, ne tražim previše, zar ne?
A da, koliko sam se utuvila u ovaj uvod, skoro sam i zaboravila o čemu sam trebala pisati.
Da, dakle.
Odluke:
odmah pogledati online ili čekati pravu poštu?
Provjeravanje online:
brzo, lako, nema neugodnog iščekivanja jesam-il'-nisam upala, zna se točno kad i gdje.
Čekanje pošte:
iščekivanje raste, ne zna se kad će poštar navratiti s mojom omotnicom, tim više što živim van Amerike. No, taj osjećaj držanja tog komada papira, otvaranja, rasklapanja i napokon... čitanja odluke. Jedan od onih trenutaka koji se često viđaju na filmovima koji su najčešće popraćeni glasnim vriskom - bilo to od sreće ili razočaranja.
Da, provjeravanje online jest brzo i lako i riješila bih se strepnje, ali opet, ne znam stvara li isti osjećaj kao papirnata omotnica. Znam da zvuči glupo zabrinjavati se hoću li čitati s papira ili ekrana, ali valjda imam želju raditi neke stvari koje viđam u filmovima, a mnogo ljudi s mog kraja nema tu priliku =)
Debatirala sam sama sa sobom u vezi toga i mislila da ću čekati bar jednu odluku da dođe poštom. Ako stigne prije online odluka preostalih škola. Međutim, onda sam saznala da će zapravo sve moje škole javiti online prije nego dobijem ikakvu poštu.
Onda sam počela razmišljati dal' da pričekam s gledanjem ranije odluke online i čekam dok dođe pravo pismo. Naravno, opet s uvjetom da stigne prije nego mi se stvore online odluke preostalih škola.
Sad, stvarno bih voljela pričekati pismo i vidjeti hoću li dobiti tanku ili debelu omotnicu i ako dobijem tanku, što bi unutra pisalo (jer to može značiti bilo što), kako bih se osjećala itd.
Do sada sam u životu imala dva takva pisma koja su mi stvorila napetost pri otvaranju i donjela mi šok i euforiju. Jedno od tog je bio rezultat za Ameriku prije dvije godine =) I valjda volim to iščekivanje. Hm.
Znam sa sigurnošću da četiri škole imaju opciju provjeravanja rezultata na internetu. Za jednu sam čula da će Amerikancima slati samo poštu, a stranim kandidatima slati i e-mail jer bi predugo trebalo da pošta stigne do prekomorskih krajeva. A za jednu za koju sam se nadala da nemaju online odluke sam saznala da ipak imaju, ali ranije od ostalih škola.
Morat ću vidjeti hoću li imati dovoljno jak karakter da odolim provjeravanju odluka online ili ću odmah skočiti pogledati.
Uf.. bit će naporno, pogotovo ako nastavim lurkati po forumu i čitati ishode drugih ljudi :/
Još uvijek pokušavam ostati pozitivna, ali ovaj mjesec stvarno poljulja vjeru i samopouzdanje. Sva sreća da se ta neizvjesnost uskoro privodi kraju. Sretno mi, a naravno sretno i vama ako ste se kojim slučajem isto prijavili na faks u Americi i prolazite iste osjećaje kao i ja!
P.S. Baš me zanima koliko se maturanata iz Hrvatske prijavilo negdje vani ove godine i prolazi iste muke kao i ja u slučaju Amerike!
Post je objavljen 11.03.2008. u 23:31 sati.