Nikako se ne mogu oslobodit ovega nesretnoga ZERP-a. I ne mogu se oslobodit osjećaja da je na djelu orkestrirana haranga protiv svih koji se usude i promislit da ne bi trebalo odustat od ZERP-a.
HSS je glavni krivac, Jožu su nazvali hrvatskim Koštunicom, ZERP hrvatskim Kosovom, a da bi valjda bili suvremeni, cijeli problem nazvali virtualnim ?!? Pa što god to značilo! Ispljuvali su Friščića da ne zna što je to državni teritorij, jer ko ZERP nije teritorij, itd., itd. Svakako, mažu nas govnima sa svih strana!
Situacija je toliko uzavrela ko da je u pitanju fizički opstanak. Ako ne završimo te proklete pregovore (ma što oni značili?) do sljedeće godine onda smo propali i ni sami Bog nas više ne može spasit. Ko čita novine i sluša naše političare samo to može zaključit. Stoga, nema te cijene koju nećemo bit spremni platit samo da bi koliko sutra ušli u tu prokletu EU. Našim političarima, kolumnistima, političkim analitičarima cijedi se vazelin s glave, a mnogima se još vide tek nogice.
I zato, kako kaže mudri novinski kolumnist koji plaću već prima od gazde iz Europe, ne treba žalit za hrvatskim Kosovom, morem koji nije teritorij, ribom koju i tako ne znamo uhitit, već te virtualne resurse treba uložit u podmazivanje što bržeg uklizavanja u Europu kako slučajno ne bi okasnili. Čim za europsku ulaznicu uložimo virtualni teritorij, odmah zatim ćemo spustit gaće na pitanju poljoprivrednog zemljišta (što će nam kad i onako uvozimo svu hranu – hebem ga ko oće kopat), šuma (i tako ne znamo što ćemo s trupcima pa ih izvozimo – hebem ga ko oće bit drvosječa), voda (ko bi pored već europske pivuše pio vodu), brodogradilišta (i tako pokradu državne subvencije)……..
Nakon što ubrzano (u 5. brzini) završimo pregovore, lijepo će nas gole guzice, s gaćama ispod koljena, svakog s bročicom vazelina lijepo primit u Europu i objasnit da to đe živimo i radimo više nije naše nego da sad moramo još marljivije i štedljivije radit kako bi vratili onih trideset – četrdeset miljarada eura našega, hrvatskog duga kojeg smo uspjeli ostvarit u dvadeset godina nezavisne nam i jedine međunarodno priznate Hrvatske. Svaka nam čast, baš smo majstori, od svih bogatstava koja smo baštinili, branili i stvarali stoljećima ostat će nam samo dug. Bolje i to nego ništa!
Post je objavljen 11.03.2008. u 21:50 sati.