Marketing
*Čudovište i Zvijer
*Da je izaći, da je kožu skinuti i krvariti po skinutim kišom cvjetovima.
Golotinja je navika, i potrebna je kao kruh i voda. Ne tjelesna, duševno ogoljivanje.
To kad jednom počneš, ne možeš stati.
Kao čokolada. :)
*Neka mi netko oduzme ovu igračku, sad bum tak nekaj napisala, smrzla se bum.
Ja napišem, a ono ne postoji. Koja pizDarja… :)
*Hahaha… bilješka na marginama moje skripte iz staroslavenskog –
Nije mi dobro,
Nekako mi je zlo…
Trebam Aspirin.
Ili cijanid.
*Koji kurac ja opće pišem, nije mi jasno.
Od ovih slika u mojoj glavi samo ja mogu pasti u ekstazu, jer predstavlja kombinaciju glazbe koju tada slušam, stvari koje mi se dešavaju. Ako ja ne mogu doživjeti do kraja ono što čitam, zašto uopće pišem?
Ima li umjetnost uopće svrhu osim za onog koji je stvara? Izbaciš neke stvari iz sebe, osjećaš se dobro. Al je kanal zatvoren. Slijepa ulica. Moraš biti ili psihopat ili neznamšto da od nekog djela dobiješ istu inspiraciju kao i stvaraoc tog djela.
Inspiracija me frustrira do zadnjih granica svojih mogućnosti. Ne mogu je do kraja izvaliti iz sebe, jer sam neuka (opet, ništa tako ne ubija originalnost kao znanje, o tome sam već pisala), a čak i kad mi to uspije… sve džabe, pišem zbog učinka, a za taj ne znam dal postoji.
Sama sebi sam krvnik i … nešto suprotno od toga.
*Vatra se proljeva po daljini, vuče jezike.
Suton.
Ptice pod krila glave svijaju, lišće se tanko savija oko grančica, i sve se prigiba, pokriva svoju čvrstoću, sabija je u crvenilo i prekriva se njome kao svilenom plahtom.
Dvije hladne, bose noge skupljaju večernju rosu s trave.
Čelo se zlati od zalazećeg sunca, ramena nisu svjesna mjesečine. Blago lila usna razmišlja o drhtanju. Samo biće, ništa drugo. Priroda preuzima breme ljudskosti na sebe, a prizor zalaska Sunca i lagano šuškanje u travi sami ulaze u osjetila.
Nema napora, nema razmišljanja. Samo tišina i lagano gašenje sunca u horizontu.
*Odustajem. Od nenapretka!
Nikad predaja, nikad odustajanje.
Čim napišem prvu skupinu riječi koja će apsolutno odgovarati mojem mentalnom stanju, i dobijem komentare kao da je to doprlo – prestajem pisati, prebacujem se na oblikovanje stiropora :D
Sluša se: Hebeni Foltin, već mi zlo od njega, a ne mogu prestati…. If u touch me, I'll die… Vaaaaj… Milice, Milice…
Želi se: Da sutra nikad ne dođe, a kad dođe da brzo prođe. I da su svi sretni. To uvijek želim.
Osjeća se: nedorečenost, faljenje, dosada, muka u želucu, očekivanje
Post je objavljen 11.03.2008. u 21:16 sati.