...jer moja prijateljica ima promociju knjige.
I ja ću biti tamo, u Gradskoj knjižnici, točno u 18.30.
Kako?
Lako.
Čas posla.
A neću ni mrdnuti iz dekice .
Blog će me odvesti ravno u Vukovar.
Dovoljan je klik-klik tu i eto nas na licu mjesta.
Idemo?
Naravno!
Jer, moja prijateljica je blogerica, a kad blogerica slavi - svi možemo na feštu.
Blog i komentari biti će prikazani na zidu knjižnice, uživo...blažena virtuala .
Mada, eto, lijepo je držati pravu knjigu u ruci.
Pravu pravu, kao što je ova.
Julijana Matanović u pogovoru kaže:
"Vještina proznoga pisca može se prepoznati već na samom početku teksta. Julijana A. svjesna je magičnosti i snage zavođenja prvom rečenicom.
Svaka njezina priča nudi odmah, isti čas, komunikacijski ugovor koji čitatelj bez dvojbe potpisuje."
Ja potpisala, odavno.
Neću vam sada prepričavati kakve su nas slučajnosti spojile ovdje na blogu, kako je susret s njom ujedno bio i moj prvi blogerski susret i kako taj komunikacijski ugovor važi za razne vrste razumijevanja među nama.
Neću vam sada ni o tome kako mislim da ta cura ima nekakva specijalna ticala, jer kako bi inače znala poslati pravu porukicu u pravo vrijeme, ili nazvati ili...ne, neću, jer ni njoj to nikad nisam rekla.
Ona se izražava slovima, ja bojama.
I tako sam na dar dobila najljepše četiri bijele boje:
Draga moja Zona, već sam ti jednom rekla - i kad pišeš bijelo, pišeš u svim bojama.
Hvala ti na knjizi.
I hvala ti na prijateljstvu.
(...i - kao što si ti meni napisala u jednom od prvih komentara - hej, dragice..tip...tip......a sad idem ili se oni podovi fakat nikad neće osušiti...)
Ekipica, vidimo se večeras u 18.30 na promociji,
Post je objavljen 12.03.2008. u 07:47 sati.