Hrvatska za samo tri tjedna očekuje pozivnicu u NATO. Time se završava ključna promjena statusa naše države od zemlje primateljice međunarodne pomoći u zemlju pružateljicu sigurnosti. Ulazak u NATO te, nadamo se uskoro, i u Europsku uniju, označit će cijelu jednu novu epohu razvoja Hrvatske.
Napretka nema bez mira i slobode. Mir pojedinca mora ujedno značiti i mir zajednice, rekao je prvi poslijeratni njemački kancelar Konrad Adenauer. Upravo je Zaklada Konrad Adenauer u Hrvatskoj, zajedno s Zakladom hrvatskog državnog zavjeta, Veleučilištem Vern i Media Servisom organizirala konferenciju Hrvatska i NATO: Što donosi članstvo?, koja se održala u hotelu Regent Esplanade. Na konferenciji su sudjelovali veleposlanici, saborski zastupnici, sveučilišni profesori, studenti pa i predstavnik OPSA-e. Okupljenima se obratio i ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković koji je iskazao zadovoljstvo što će se Hrvatska vrlo skoro naći među politički jakim državama.
Što donosi članstvo, koje su koristi i obveze država članica bila je glavna tema skupa. Koordinator za Akcijski plan za članstvo (MAP) NATO-a Gabriele Cascone dao je vrlo sažete i precizne odgovore na ta pitanja. Tri su glavne prednosti članstva; sjediti za istim stolom s vodećim svjetskim demokracijama kao jednakopravnim sugovornicima; biti u mogućnosti u potpunosti suodlučivati o stabilizacijskim postupcima i misijama; povećati sigurnost preko članka 5 Sjevernoatlantskog ugovora.
Postati članom ove organizacije, kaže Cascone, znači dosegnuti političke standarde i zajedničke vrijednosti svih članica, imati konstruktivnu ulogu u donošenju odluka i mogućnost za specijalizaciju na određenom obrambenom polju umjesto brige za sve vidove vojske. Hrvatska će nakon dobitka pozivnice ući u punopravno članstvo za otprilike jednu godinu. Kroz tu jednu godinu provest će se ratifikacija pristupa u svim parlamentima država članica i u Hrvatskom saboru. Reforme na obrambenom polju i daljnjoj demokratizaciji moraju se nastaviti, ali isto tako će Hrvatska morati pratiti NATO transformaciju. Kroz tu godinu imat ćemo pristup gotovo svim sastancima, ali bez prava odlučivanja.
Kako je napomenuo veleposlanik SAD-a u Zagrebu Robert Bradtke, zemlje moraju dokazati svoju privrženost demokraciji, svoju sposobnost aktivnosti u raznim dijelovima svijeta i, iznad svega, poštovanje konsenzusa.
Zajednički rad je najveća obveza, kaže stalni predstavnik Mađarske pri NATO-u Zoltan Martinusz. Dobivanje pozivnice tu nije kraj posla, već početak. Počinje nova realonost koju je Mađarska već iskušala i koja će, kao tutor Hrvatskoj u NATO-u, moći podijeliti vrlo praktična iskustva. Sigurnost, integracija i veza sa SAD-om su ključni elementi članstva, rekao je mađarski veleposlanik pri NATO-u.
Mađarska je vrlo brzo dobila osjećaj priznatosti, sigurnosti i povećanog utjecaja. NATO može i bez Mađarske, ali tada bi Mađari (ili bilo koja druga novopridošla zemlja) morala graditi sama svoju obranu. I koliko god bi ju gradila, nikad ne bi dosegla stupanj kolektivne sigurnosti koju NATO pruža, a s druge strane, ne bi ni imala utjecaja niti prepoznatljivost kao sigurna i konsolidirana demokracija.
U Hrvatskoj trenutačno sve parlamentarne političke stranke podržavaju ulazak u NATO. Nove ankete javnoga mnijenja ugodno su iznenadili šefa misije RH pri NATO-u Davora Božinovića. Na upit o referendumu, naš veleposlanik u Savezu je istakao kako prema Ustavu stupanje u međunarodne organizacije ne zahtjeva referendum, a savjetodavni referendum ne možemo ni propisati jer on nije ustavna kategorija.
Božinović je opovrgnuo i tezu da je potpora NATO-u naglo skočila nakon napada na hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu. Iako nekoliko postotaka možemo zahvaliti tome, kaže Božinović, valja se prisjetiti 2003. godine, kad je isto napadnuta naša ambasada pa se potpora NATO-u nije povećala. Veleposlanik smatra da je glavni razlog za povećanje potpore sve veća javna rasprava koja se vodi na nacionalnoj, ali i na lokalnoj razini kako bi svatko mogao shvatiti o kakvoj se političkoj i sigurnosnoj koristi radi, kao i o neizravnim ekonomskim dobitima.
Predsjednik Upravnog vijeća VERN-a Branko Štefanović poručuje da se pogleda Crobex, službeni indeks cijena dionica kojima se trguje na Zagrebačkoj burzi vrijednosnica, nakon što postanemo država članica. Prvo je pravilo ekonomskog ulaganja, pojašnjava Darko Delač s istog Veleučilišta, da se ulaže tamo gdje je sigurno okruženje, kako gospodarsko tako i političko.
Uostalom, politička se korist ne može iskazati brojkama, a ekonomsku možemo pratiti u svim novim članicama NATO-a, poručio je Vlatko Cvrtila s Fakulteta političkih znanosti.
Zanimljiva se rasprava pokrenula i o vojnim bazama. Naime, mnogi NATO-skeptici poručuju kako će se na hrvatskom teritoriju graditi vojne baze nakon što uđemo u Savez. Na stranu to što će sve vojne baze koje već postoje i djeluju u Hrvatskoj zapravo biti NATO baze kao zemlje članice, veleposlanik Bradtke poručuje kako to nije način na koji NATO djeluje. Suradnja ne uključuje izgradnju baza jer je NATO konsenzualna organizacija gdje nitko ne može nametnuti što će članica raditi. Naravno, ne radi se o besplatnom ručku; ne možemo birati što ćemo uzeti, a što nećemo, kao na švedskom stolu.
Gabriele Cascone pojašnjava da su članice većinom solidarne. Uostalom, svaka se odluka donosi jednoglasno, iako nitko ne očekuje, niti se želi, da postoji jednoumlje. Donošenje odluke sa sobom donosi i političku odgovornost prema toj odluci, kao što se i radi u demokratskim društvima. Cascone je poručio da se pitanja vojnih baza često rješavaju bilateralno i tu nije važno da li je zemlja članica NATO-a ili nije. Uzbekistan i Kirgistan, primjerice, imaju vojne baze NATO-a, ali nisu članice Saveza, pa čak ni članice MAP-a.
Prisutni strani dužnosnici i ovaj su put pokazali koliko su optimistični u vezi ishoda sastanka u Bukureštu. To je potvrdio i Gabriele Cascone rekavši da saveznici o tome još razgovaraju, no da "Hrvatska ima potporu svih saveznika".
Piše i snimio Vedran Obućina
Post je objavljen 11.03.2008. u 17:53 sati.