Marketing
Trešnja
Drvo trešnje odabrale su blogerice: Zuzayok, Piano i Marsijanka.
Trešnja je japanski nacionalni cvijet i simbol sreće.
Neizostavni dio Japanskog vrta je trešnja. U Japanu se uzgaja oko 200 vrsta trešanja samo radi cvijeta, a ne radi jestivog ploda. Cvijet trešnje, u japanskoj je tradiciji simbol duha samuraja. Japanski vrt poštuje i svijet biljaka jer su one “stariji stanovnici našeg planeta”. U proljeće, kada trešnje procvjetaju, tradicionalni je praznik. Tada Japanci posječuju vrtove, gdje se njihovo divljenje cvijetu trešnji izmjenjuje s tradicijom. Poštovanje koje iskazuju Japanci tom događaju pokazuje i životnu filozofiju u kojoj je vidljiva povezanost čovjeka i prirode, onoga što nama zapadnjacima zasigurno fali, pošto kroz povijest nikada nismo vrtovima i prirodi davali takav značaj.
U travnju, kada cvjetaju trešnje, u Japanu počinje školska godina. Smatra se da će cvijet trešnje donijeti svima uspjeh, i zato cijele obitelji provode dan ispod procvjetale trešnje. Mladenci, za sreću, piju čaj od latica trešnjinog cvijeta. Vrhunac njihove sreće i garancija da će im brak biti uspješan je da bar jedan dan provedu zajedno ispod rascvjetalog trešnjinog stabla. Trešnjin cvijet je Japancima i simbol ratnika.
Grci su zaslužni za uzgoj trešnje, a Rimljani svojim legijama za njezino rasprostiranje po Starom Kontinentu.
Trešnja je podrijetlom iz Male Azije, a u Europi je uspijevala (kao divlje drvo) još u prapovijesti. Rimljani su prve trešnje vidjeli u Kiresunu (grčkoj koloniji u Maloj Aziji). Prema Pliniju, rimski vojskovođa Lukul trešnje je donio u Italiju 74. godine prije Krista i zasadio ih u vrtu svoga rimskog dvorca.
Za ljekovitost trešnje znali su stari Rimljani. Galenus je preporučivao slatke trešnje protiv zatvora.
Danas se zna da je trešnja mnogostruko ljekovita. Tako se rabe njen plod, peteljke, sjemenke iz koštica i smola koja curi iz kore.
Od trešnje se proizvodi kvalitetan namještaj, glazbala, ukrasni predmeti, parketi itd...
TREŠNJA
Još i danas zamiriši trešnja
Još i danas zamiriši trešnja
u proljeće, kao davno prije,
jedna trešnja danima daleko
tamo gdje me već odavno nije.
Rekao sam kad poći sam mor'o
spalite mi i kuću i njivu
samo trešnju ostavite staru,
kad navratim da je vidim živu.
Što to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote,
tko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote.
Rekao sam u vjetar sam prič'o
nikog nije bilo da me čuje
lijepu pjesmu ne voli baš svatko
neko baca kamen na slavuje.
Što to ima u ljudima tužno ...
Još i danas zamiriši trešnja ..
Miroslav Rus (Gazde)
Ufff.... što volim ovu pjesmu....
Post je objavljen 11.03.2008. u 16:11 sati.