Nekad mislim da je ljubav još samo jedan osječaj poput sreće, tuge, uzbuđenosti, uplašenosti ili očaranosti... ali sam prije pola godine shvatila... Ljubav je najljepši osječaj koji ti se može dogoditi... Ona ujedinjuje sve osječaje poput sreće i tuge, usamljanosti i društvenosti... Ona je onaj osječaj koji nam je falio da bi i ravnodušnost imala svoju suprotnost... Ljubav je bila taj osječaj koji sam ja svugdje tražila... Ljubav nije upučena samo roditeljima i obitelji, već i prijateljima i osobi koja ti je na neki način draža od drugih... Kao kad ta osoba prođe pored tebe, a tebi se ruke počnu znojiti kao da si ih upravo oprao/la u vodi, srce ti počne jaaako brzo kucati i rašire ti se zjenice... LJubav je potrebna poput vode... Uvijek je trebaš, a najviše u trenucima kada si nesiguran ili kada te drugi odbace, onda je lijepo imati prijatelja koji ti je drag i za kog znaš a te neće iznevjeriti, kome se možeš izjadati s vjerom da neće nikome reći. Tako ja na neki način doživljavam ljubav. Jer... i meni je potrebna ljubav kao i potpora voljene osobe. Moje voljene osobe su moji roditelji, moja braća i sestre, moja voljena osoba (dečko), moj šogor i šogorica i moji prijatelji...
Svatko zavrijeđuje jednaku ljubav...
Komplicirana mala...
Post je objavljen 11.03.2008. u 15:37 sati.