Malo sam tako surfala, čitala tuđe blogove, i konstatirala jednu stvar..
Ima stvarno talentiranih ljudi, neotkrivenih pisaca, satiričara, kolumnista. Ima i budala koje mlate praznu slamu, hvale se koječim.. ono..
Dobro, o ukusima se ne raspravlja, a svatko ima pravo iznijeti svoje mišljenje o nekome, nečemu…
Generalno shvatih da «pale» blogovi koji su tajanstveni, u kojima se prostači, što sočnije to bolje, koji skrivaju tajne, u kojima se komentiraju prevare, vlastite, tuđe.
Na blogovima su svi uspješni, rade u tvrtkama, imaju dobre plaće, svi žive, ili pokušavaju prezentirati svoj život tako kao da su upravo odigrali neku epizodnu ulogu u seriji «Seks i grad»..
A svi znamo da seru.
No dobro, valjda ovdje svatko može glumiti što želi.. pa tako i da je nešto što nije, a želio bi biti.
Zaista mi se čini da nema puno istine u cijeloj toj blogosferi.. Ili, ako je i ima, podosta je iskrivljena.
Nekolicina ljudi piše zaista kvalitetno.. Javljaju se iz dalekog svijeta gdje su rasuti, daleko od kuće, pokušavaju približiti neku kulturu, način života, pišu putopise, književne kritike, apeliraju da se pomogne bolesnima, nekom donacijom…
Interesantan je ovo svijet.
Kažu da je pisanje odlična psihoterapija. I ja se slažem s tim.
Ponekad i nije bitno kako i što se nešto napiše, bitno je da se piše, da se izbace misli iz sebe. Naročito one ružne, teške..
Pročitala sam na nekom blogu, gdje žena opisuje svoje vanbračne avanture, kako je njoj to poput dnevnika. I jest. Blog je interenet dnevnik.
No opet treba biti oprezan, jer svijet je u stvari samo jedno veliko selo. I uvijek netko nekog poznatog pozna…
Zato smo svi anonimci. Odnosno većina nas.
Neki objavljuju svoje fotografije, i otkrili su svoj identitet.
Vole publicitet.
Neka da.
Ne osuđujem, ali niti ne zagovaram.
Meni je draže ovako.
Tu sam, ali sam nevidljiva.
No kod komentiranja volim ostaviti trag.
Ne zato da bi me se posjetilo na mom blogu, već zato da se zna tko stoji iza onoga što je napisano.
Ne sviđa mi se anonimno komentiranje. Naročito kada je ono zločesto, a tada gotovo u pravilu iza nadimka stoji neki anonimus.
Meni je to licemjerno.
Ne trebaju se drugi slagati s onim što pišem, ne trebam se niti ja složiti s onime što čitam kod drugih blogera.
Neki ljudi nemaju svoj blog i ovim svijetom krstare kao mornari bez broda.. I oni komentiraju. Ali mišljenja sam da njihovi komentari nisu uvijek i isključivo zajedljivi. Mislim da takve ostavljaju oni koji imaju registrirane blogove, ali ne žele drugima dati uvid u njih. Naročito kad popuju.
Osobno me to ne dira.
Na mome blogu niti nema komentara, ali da ih i ima, zlonamjernim anonimcima ne namjeravam pokloniti puno pažnje. Neću zabraniti takve kometare, ali neće me niti pokolebati,isprovocirati ili natjerati da preispitam, želim li ili ne, dalje pisati.
Naravno ako ikada na mome blogu svane više od jednog, dva komentara.
J
Ne pišem da bi se proslavila, da bi završila na naslovnici, a moj blog među onima u kategoriji «cool»., pišem sebi za dušu. Naravno volim pronaći i pokoji komentar, ali to nije imperativ.
Iznijeti ću svoje mišljenje, a onima koji zalutaju ovdje, unaprijed zahvaljujem.
Post je objavljen 11.03.2008. u 10:02 sati.