Marketing
intermezzo
Ne mogu se ozbiljno uhvatiti neke teme jer svaki čas čekam servisera računala.
Inače se ja svake teme hvatam studiozno. Haha.
Pa onda samo onako, usputne misli...
O mojim dečkima, na primjer...
Oni nisu moji uzori. Oni su glas koji nemam. Oni su riječi zapletene u mojim vijugama koje ne znaju izać artikulirane onako kako bih ja to htjela. Mislim jedno, izađe drugo.
Dakle, prvi je Renato Baretić. On je pisac i novinar koji govori moje misli. Onako kako bih ja htjela da zvuče.
Ne želim reći da je on moj najdraži, najbolji, idealan pisac. Znam puno boljih. On je samo ono što sam rekla. Moj alter-ego. On zna reć ono što ja mislim. Ništa drugo. Ali dovoljno.
I upravo sada želim otići na njegov otok. Na Trećić. Na kojem nema ništa osim mora i komadića zarobljene, slane zemlje. Bez signala za mobitel. Bez glasova iz poludjelog svijeta. Samo ja i more.
Biševo, Palagruža, Jabuka...?
Drugi je Zlatan Stišpišić Gibonni. On je moja pjesma. Riječ i glazba. Za glazbu sam potpuni analfabet. Ali ona ipak živi negdje u meni, osjećam je. Negdje u dubinama. Ne mogu je izvući.
A i stihovi se ne daju van...
U njegovim stihovima vrti se život. I ružan i težak i divan.
Upravo sada moj život odvija se kroz jednu njegovu pjesmu.
Neću vam reći koju.
Ali, kriza je.
Dragi moji, danas će mi doć majstor popraviti ovu raz...danekaženkakvu škatulu. Možda mi ga i uzme.
A ja ću vidit kakav je majstor, pa možda se ponudin da uzme i mene na servis.
(Da zoven onu dvojicu da me nekako servisiraju?)
Pa se možda i ja vratin ka nova.
Možda se zadržin neko vrime. Na servisu.
Iden se malo urediti...
Danas san ustvari tila pisat nešto prigodno. O moru...
O MOM moru. Jadranskom.
Ako stignen.
Čuvajte mi blog dok se ne vratim.
APDEJT:
Evo uzelo mi ga.
Mene nije tilo uzet.
Da mi je datum proizvodnje stari. Garancija istekla.
Pa da se više isplati uzet novo.
Post je objavljen 11.03.2008. u 08:57 sati.