Nije me bilo dugo. Bio sam vrijedan kao mali mrav. Položio sam ispit (još samo jedan i kraj) i taj dan je bio sjajan, bio sam sretan bez onog malog zrnca straha koji je uvijek prisutan i smeta mi da potpuno uživam u trenutku.
Sreća nije dugo trajala, posao me pritisnuo i potrošio mi dva tjedna ovog mjeseca u kojem sam želio samo uživati. Dosta mi je poslovnih putovanja i hotelskih soba, dosta mi je sastanaka i poslovnih partnera, dosta mi je posla, barem zasada. Naravno treba mi godišnji i radim na tome.
Stiže i rođendan, trideseti, a još nisam organizirao doček.
Uz sav ovaj presing i vrijeme sere li ga sere (danas sam opet pokisnuo jer kišobran stoji doma na toplom). Stvarno je vrijeme da stigne proljeće i popravi barem moje raspoloženje.
Kad sam ovakav nije ni čudo da se vraćam na mjesto zločina.
Post je objavljen 11.03.2008. u 08:20 sati.