Marketing
From the beginning...
There might have been things I missed
But dont be unkind
It dont mean Im blind
Perhaps theres a thing or two...
I think of lying in bed
I shouldnt have said
But there it is...
You see its all clear
You were meant to be here
From the beginning...
Maybe I might have changed
And not been so cruel
Not been such a fool
Whatever was done is done
I just cant recall
It doesnt matter at all...
You see its all clear
You were meant to be here
From the beginning...
mislila sam da ću moć bez bloga i bez dnevnika, tj. bez ičega po čemu se da pisati pa makar nepovezane misli, ali, eto, nisam izdržala..
pišem i u jedno i u drugo...
ovisnik sam o pisanju...
treba mi neka materijalna stvar, neki dokaz, koji će mi pomoći da zaista stavim točku na i na sve što mi se događalo prethodnih mjeseci, i da koraknem na malo drugačiji put....
korak u tu zbilju u kojoj se osjećam odlično, u kojoj mi lijepa sjećanja ne rade probleme...korak u pomirenje sa sobom i svojim greškama.. korak u nežaljenje...
zapravo, svoju tugu ili zbrkanost ili kajgod i nisam pokazivala, ali takva sam, molim prijatelje da mi oproste... ponekad je tugu lakše gutati sam, mislim da se osjećamo preizloženima ako se previše ogolimo...
prošla sam svašta, vjerojatno manjkavo prema mjerilima drugih, ali nemam njihove oči da bih mogla usporediti svoj i tuđe živote...
nadasve mnogo, mnogo tuge...iako sam pozitivna osoba.. očito mi je proturječje u genima...
no, obećala sam si da neću pisati o tugama, bar ne previše, jer kad bi netko otvorio moj dnevnik, od toliko suza koje su isplakane nad njim i koje se osjećaju u njegovim redovima, mogao bi pomisliti da sam većinu života bila na rubu siucida....
prošla godina mi i nije bila u top 5...
želim zaboraviti neke stvari, ali ako neide (što je očito), voljela bih da ih mogu prihvatiti...
ljudima, kojima ću proslijediti mejl s adresom bloga, želim samo reći da bih voljela da su uključeni u moj život, makar i na ovakav neobičan, tako 21. stoljeće način...svi vi, u koje imam dovoljno povjerenja da s vama dijelim i bezvezne misli poput ovih, želim reći da vas volim..iako možda ono što smo imali nekad i situacija sad nisu kompatibilne, želim da znate da ste ostavili trag u mojim mislima (pjesnički rečeno-srcu)...možda na ovaj način pokušavam nadmudriti vrijeme i razdvajanje... bilo bi mi drago da navratite koji put i napišete samo pozdrav, da znam da ipak mislite na mene, jer ja se sjetim vas, uz poneku pjesmu, i milijun stvarčica što me sjete vas...
samo da napomenem, prošli blog nije u funkciji, nisam ga obrisala, ali ne želim više ni zaviriti tamo... =)
eto, led je probijen...
pozdravljam vas sve.. =)
e da, voljela bih da pročitate ovo(na linku ispod), mene je i rastužilo i razveselilo u isti mah...onak, zamislila sam se nad nekim stvarima... =)
Posvećeno pismo; G.G.Marquez
Post je objavljen 11.03.2008. u 00:33 sati.