Od svih sila i silnica na ovome svijetu, čini mi se da ništa nije tako moćno i konstantno, kao što je vrijeme. Zapravo fascinira, upravo tom konstatnom, tom neumitnošću. Možemo ga mjeriti, nekim svojim izmišljenim jedinicama, sekundama, minutama, satima, danima, mjesecima, godinama, i to je otprilike sve što možemo. Ne možemo ga odrediti, usmjeriti, podrediti svojim potrebama, pa niti shvatiti na nekoj fizičkoj osnovi. Ono što možemo jeste, subjektivno se odrediti prema njemu. I to je ono što jedino možemo, subjektivno percipirati tu njegovu prolaznost. Nevjerovatna je subjektivnost te percepcije, štogod nam mjerenja pomoću dostupnih uređaja i poznatih mjernih jedinica ukazivala, rezultati nas mogu zaintrigirati jer je naša vlastita percepcija drugačija od mjerljive stvarnosti. Fascinantna je ta prolaznost vremena. Još više ta indiferentnost prema toj istoj prolaznosti.
Kontemplativan post. Ne morate se truditi shvatiti ga, niti komentirati. Odlučio sam si dopustiti jedan takav kontemplativan post danas. I dopustio sam si ga....
Post je objavljen 11.03.2008. u 00:21 sati.