Marketing
Velka djeca, mala djeca, sitne ribe
Bila velika djeca i otišla. Bilo nam je super iako je prekratko trajalo. Posebno blizancima. Njima je sa Lukom i Ninom uvijek veselo i zabavno.
Meni malo manje jer se više ludira i izvodi nego što mi odgovara, a i nered i buka su konstantni što moji sitni žifčeki ponekad teško podnose.
Zato ih je najbolje izbaciti iz kuće i tjerati da poziraju.
Naravno, takve huncutarije često završe sa puno smijeha i zezancijom, što je dobro jer se onda svi međusobno ponište pa je doma mirnija situacija. Klinci mali često se onesvijeste u prvoj rundi nakon toplog obroka navečer i zaćore kao puhovi. Dobro, pretjerujem. Teškom mukom se daju odvojiti od velike djece ali sve se to da sistematiziranjem posla urediti. Veliki uspavljuju male i svi bivaju premoreni od zahtjevnih zadataka. Majka pogotovo. Ona ne prestaje jurcati kućom i bližom okolicom, što rezultira prebrzim umaranjem datom kućnom situacijom i padanjem u afan (dobro zvuči iako nemam pojma koji je stvarni prevod te riječi za koju sa blagim odmakom pretpostavljam da je nekog islamskog porijekla). Padanje u afan znači da sam luda kao sabljasta vjeverica, ona koja lovi onaj jadni žir kroz tri nastavka "Ledenog doba"...
Jedini odmak od opasnog stremljenje mojih živaca ka patosu, je fotografiranje u stotinama bezveznih i manje takvih situacija. Zapravo, tako ostavljam drugima da se brinu o živahnim "stvarima" koja mi taj čas idu maksimalno na jetra, a često se odazivaju na imena Kiki, Nyima i Dawa. Kiki posebno jer ima bogom dani glas operne alt-pjevačice u tijelu maloga psa, a to zna biti prilično iritantno.
Djeca velika su i otišla već, a mi se i dalje zezamo sa moljcima koji nam nesmetano prave probleme po kuhinjama i šire. Taman sam se spremala na veliko farbanje kuhinje jer sam eto, izbacila poslijednje larve iz svih zakutaka, kad li je odnekud ponovo dojezdilo jato neumornih boraca za moje orahe i brašno.
Onda mi je usred te nove havarije uletila i bolest aquarijskih ribica, koju sam zbog gostiju zamijetila malo prekasno, pa mi je nakon duge i teške bolesti preminuo krasan veliki skalar u šestoj godini života. Jadan mali, a mislila sam si već da će se izvući...
Danas samo ga klinci i ja sahranili na način kako se to obično radi sa aquarijskim ribicama. Spustili nježno u zahod i uz pjesmu spustili vodu. Teško je prošao, bio je krupan momak ili momkica... to nikad nećemo saznati.
No da, dosta suza dosta plača... vrijeme je za donijeti nove odluke. Dal i preostalog jednog jedinog zadnjeg od svih pokrepalih riba iz tog konclogora, dati u zoo-shop, i pokloniti na lijepe oči ili samo za njega ponovo aquarij napuniti vodom i ponovo se baciti na bacanje novaca na razne filtere, nove pumpe (stara je na izdisaju), omekšivače vode, zacrnivače vode, sredstvo protiv algi zelenih, pa protiv onih smeđih, pa protiv crnih, plavih, žutih i narančastih (pretjerujem) (ali samo malo). Pa protiv kuge i kolere. Pa nove ribe, trebamo bar čistača "soma", pa partnera/icu, ovom preostalom krasnom crnom skalaru velićine tanjurića za kolače. Pa nešto bilja jer sam sve staro zaraženo bezbrojnim puževima i crnim, zelenim i smeđim algama, jednostavno bacila u kompost, zajedno sa ukrasnim kamenjem koje nipošto nije bilo jeftino onda kad sam ih kupovala, posebno jer su to sorte nekog poludragog kamenja i kristala, koji mogu zajedno sa ribama preživljavati...pa grane iz prave pravcate pradomovine im, tj iz Amazone, posebnim drvećem koje vodu čini nešto tamnijom, a u kojoj moji skalari uživaju, posebno ako su živi...
I da, što sad. Idem sutra u izvidnicu, do onda se aquarij lufta suh i prazan i ako odlučim pokloniti crnju negdje u dobre ruke, sadim cvijeće u aquarij, dosta mi je više zezancije. A ako nađem neko zgodno riješenje, opet sve isponova. Zapravo ja jako volim taj vodeni prostor u stanu napunjen zanimljivim življem koji se veseli baš kao i svi ostali kad mu se priča, tepa i daje papati i kad se neko oko njih angažira. Veseli su i simpatični nadasve. Posebno skalari, meni najdraži i najelegantniji od tih slatkovodnih nemani...
Idem sad, sutra je puno posla od jutra, a skali se nalazi u kupaoni u kanti za pod, sumnjam da mu je baš jako veselo tamo. Zato moram do sutra nešto smisliti, ipak je on moja draga ribica.
Post je objavljen 11.03.2008. u 00:31 sati.