Marketing
Nezdravi duhovi prošlosti
Boris Perić: »D'Annunziev kod«, roman, Naklada Ljevak, Zagreb, 2007.
Gabriele D'Annunzio povijesna je ličnost, talijanski pjesnik, avanturist, protofašist, samozvani ratnik, bonvivan i erotoman, mistik i sotonist, karizmatik i anarhist. Za bližu povijest naših krajeva ovaj je poet, koji je zahtijevao da ga zovu Il Commandante bitan jer je bio akter jedne od najbesprizornijih avantura evropske povijesti 20. stoljeća: u mjesecima neposredno nakon završetka Prvog svjetskog rata na čelu paravojne skupine takozvanih ardita okupirao je Rijeku, i njome vladao onako kako je mislio da treba - strahovladom prema nenaklonima, milostivošću prema obožavateljima. Svoju »državu« promicao je kao državu užitka, poezije i glazbe, pružajući utočište mnoštvu tadašnjih europskih alternativaca, od talijanskih marinista do okultističkih sljedbenika Aleistera Crowleyja.
D'Annunzijeva Rijeka bila je i država razvrata, naravno samo za odabrane, a ti isti odabrani bili su i posvećivani u razne paraokultne rituale, uobičajene u takvim praksama, ili one koje je Il Commandante sam izmišljao. Manje je bitna, ali ne manje zanimljiva činjenica da je D'Annunzio prva osoba u povijesti čovječanstva koja je platila novčanu kaznu za prebrzu vožnju automobilom. Talijanska je vojska silom (ponešto i odglumljenom, jer je D'Annunzio poslužio i kao svojevrsna priprema za kasniju legalnu fašističku okupaciju Rijeke) istjerala pjesnika-avanturista iz najvećeg kvarnerskog grada, kasnija desetljeća uglavnom su pripomogla da se taj neobičan lik i njegovo djelo više-manje zaborave, ali neobičnost i originalnost te avanture zauvijek je ostala visjeti u zraku…
Dakako, u Perićevu romanu D'Annunziev kod sam pjesnik nije protagonist. Radnja romana smještena je u današnje, suvremeno, tranzicijsko vrijeme. Glavni lik Ivan Biškup (kasnije se ispostavi da je imenjak lika iz D'Annunzijeva romana Giovanni Episcopo), naprasno napušta posao, ženu, ljubavnicu i sve što ga je dotad vezivalo za Zagreb, zapošljava se u riječkoj ispostavi neke evropske agencije (u kojoj dobiva prekrasan posao - ne mora raditi apsolutno ništa) i pukim slučajem s nekoliko strana počinje saznavati razne detalje o liku i djelu Gabriellea D'Annunzija. Tajanstveni znakovi koje zbunjenom Biškupu razotkriva grad Rijeka i nizom asocijacija vraćaju ga u vrijeme D'Annunzijeve avanture, koincidiraju s čudnim ponašanjima njegovih šefova i kolega na novom poslu. Paralelno s moralnom degradacijom i psihološkim potonućem glavnoga lika, kroz napetu trilersku atmosferu tijekom romana izranjaju spoznaje o okultističkoj zavjeri u kojoj je Biškup ispao tek izmanipulirani zamorac, naposljetku čak otjeran u ludilo.
U nekoliko detalja, D'Annunziev kod može se čitati kao nastavak prethodnoga Perićevog romana Vampir. Motiv psihološkog vampirizma koji je u tom djelu postavljen na razinu osobnih, međuljudskih odnosa, dakako uvjetovanih društveno-moralnim i političko-socijalnim čimbenicima, u Kodu je izdignut na institucionalnu razinu, a politička mu je dimenzija proširena na odnose privlačnosti i straha između »stare i »nove« Evrope. U oba romana glavni lik trpi - ne nastojeći joj se suprotstaviti - diktaturu pokvarenog duha neizbježnog životnog okruženja, a bježi (kroz snove, snoviđenja, more i halucinacije) u osobnu fiksaciju, koja se u prvom romanu ugnijezdila u istarskom vampiru Juri Grandu, a u drugom, rekli smo već, u talijanskom avanturistu D'Annunziju. Još je jedna veza između dva romana - glavni lik iz Vampira, Zlatko Wagner, u Kodu se pojavljuje kao epizodist, kao objekt okultističkih obreda koje Biškupovi šefovi obavljaju u mračnim podrumima tisućljetnoga pazinskog Kaštela.
Intrigantnim hodom kroz političke ekshibicije 20. stoljeća i njihove duhovne zasade - rušeći zablude o zapadnoeuropskoj poslovnoj, moralnoj, kulturnoj i humanističkoj superiornosti, šireći obzore opravdanog straha pred »Evropom koja dolazi« i zazivajući individualizam kao jedino sredstvo otpora globalizacijskim procesima, uz opasnost gubitka identiteta i samosvijesti pod teretom koji se psihološki ne može podnijeti - Boris Perić s D'Annunzievim kodom nudi roman koji uzbuđuje i uznemiruje, koji ništa ne obećava, a puno prijeti, koji neće reći da se povijest neminovno ponavlja, ali hoće upozoriti da prizivanje duhova prošlosti može biti vrlo, vrlo nezdravo.
(Objavljeno u Glasu Istre, 8. ožujka 2008.)
Post je objavljen 10.03.2008. u 20:44 sati.