Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nisrcunedamteja

Marketing

What hurts the most, was being so close And having so much to say And watchin' you walk away Never knowing, what could have been And not seein that lovin you Is what I was tryin to do...

da da....oči vas ne varaju...
vidite moj novi post...a kaj da vam kažem...nema apsolutno ničeg novog, osim kaj nisam još izašla iz depre van...To vam je znate ono, kad stavljate lažni osmjeh na lice, a zapravo vam apsolutno ništ nije smiješno...I tak...mami sam rekla da reče mojoj raski na sastanku da pita psihologinju jel mogu ić k njoj...Ja ne znam zašto mene neki u mojoj okolini ne shvaćaju ozbiljno kad im govorim neke stvari..no nema veze..Mnoge mi ''gluposti'' padaju na pamet... meni, 15-godišnjakinji, al to vam je tak kad ostanete bez ijednog frenda i frendice...Pa se svi oni prave kao da su dobri s vama, a zapravo kad dođeš u školu nit te pozdrave nit išta...Grozno!...I gledam s mamom tu na kompu kad je ona bila za depresiju, i nisam vjerovala kad je rekla kak su tipični znakovi za depresiju oni koje ja imam, a možda i većina prepozna: stalni umor, osjećaj da si sam, da te nitko ne voli, slaba tjelesna aktivnost...i još puno toga...Mislila sam da nisam u depri, al kad sam to čitala onda mi je još gore, a i sve ono što se dogodilo u zadnjih godinu-dvije, ne znam zašto se uopće čudim....a najbolji je lijek protiv depresije LJUBAV....hmmm....a ja nemam ni toga...glupo je...neće ni čut za mene...bar mi se tako čini....bolje mu je bez mene, ali meni bez njega nije, koliko god to zvučalo glupo i da nije istina, ali je...I koliko god u sebi ponavljam da je glup i da me nije vrijedan jer mi skoro pa svi ljudi to govore, ne mogu...ne znam....da nije to možda znak da ga već VOLIM....Ah....u subotu sam bila na sestričninom ročkasu...super, pomislih, bit će zabavno, a možda vidim kojeg dečka taman za mene, kad ono svi tamo oko 17, 18 god i još su zauzeti, ma daj molim te...al bilo je ok...Ne znam...Koliko dugo moram nositi taj lažni osmjeh? Taj osmjeh koji mogu prepoznati 2 osobe....jedna koja to ne želi ili je zaboravila, i jedna koja me je dobro upoznala u ove zadnje četiri godine....Trenutno mi nije do ničega...ne mogu učiti kad znam da neću moći naučiti....Koncentracija mi uporno pada...i ne mogu se na ništa usredotočiti kad hoću napraviti...ne znam kuda to vodi....ZNATE LI VI MOŽDA?????

Image Hosted by ImageShack.us


Vaša: ~...Nisam anđeo...~




Post je objavljen 10.03.2008. u 15:19 sati.