Marketing
Okvir za ljubav
Sanjala sam noćas ljeto na Šolti, ljubičastu igru svjetla i nas dvoje kao glumce na generalnoj probi života nekih drugih ljudi.
Pružaš mi ruku da se popnem na skalu kako bi stala pored tebe a ja se pitam i u nevjerici prihvaćam ruku…
Pitam se otkud baš ti (sad) pored mene a ne želim te više?
Vožnja Rogačom koja traje beskrajno dugo dok gledam podivljalo more…južina i valovi metrima visoki koji tuku o škrape i miran brod kojem nije važno vrijeme.
Gledam kroz prozor i uživam u divljanju prirode, u jačini prirode i života stvorenog iz ničega, u valovima koji dodiruju prozor iza kojeg sjedim, u pjeni koja ostaje iza sraza…
Uživam u svom putovanju, mirna (znam da sam tamo gdje mi je mjesto) i okrećem se da ti nešto kažem…
Nema te jer sad (baš sad) dolaziš..
Obećanja….bolje vjeruj da dolazim…
Tajna lozinka koja otvara neke kutijice mojih snova…
Događaji, mirisi i osjećaji posljednjih dana fino prerađeni u mojoj duši, pomiješane uloge (svaka sličnost je slučajna), ponavljanje gradiva u kojem svaki put griješim i plaćam glavom…sve je to jedan od bezbroj krugova kojima mi valja poći.
To se moja duša šeće noću poljima kojima već cvjetaju makovi i onda u nevjerici širom otvorenih očiju gleda istini u lice.
Pa se raduje vratima koja su se odjednom otvorila (prozor možda?)
Igram se danas i tražim granice sebe (neka Svijeta nestane)
Ja sam more (zavukla sam se pod škrapu), mirno, dobro more a ispod površine bjesni oluja slična onoj iz moga sinoćnjeg sna.
Pretežito vedro nebo iznad mene (znam da je takvo iza ovih oblaka) osmijehom najavljuje Ljeto
Svaka tvoja neizrečena riječ, osjećaj da sam prevarena, jadna šutnja i nada da će proljeće donijeti neka nova jutra...
Tuga fino miluje bijes koji ključa u meni dok lutam poljima na kojima će za koji dan procvasti makovi.
Sjedim na obali i gledam srce zarobljeno u kavezu od zlata
Kao noćašnji san sam... kombinacija naizgled nespojivih stvari…
Mene stare i mene nove…
Želje da razorim sve i potrebe da se pritajim i sačekam koji dan, da dozvolim moru da se smiri a onda da pogledam ima li štete (uopće)
Sna o ljetu i realnosti zime, onoga što jesam i onoga što znam da mogu biti
Crne i ljubičaste (boje?)
Juga i bure s bonacom kao prijelazom između dvije obale
I po tko zna koji put pogledam u sada već olujno nebo iznad mog dalmatinskog kamena i najjače vrisnem hvalospjev životu…
Da tu sam i da jesam!
Svaka minuta dragocjeni je dar a ono što ću uraditi s njom moj je dar Životu...
Pa puštam moru da mi odnese srce (ponovo) vjerujući da je moje mjesto baš tu (na tvome ramenu)
Pa se igram na skalama od života...jedna doli pa dvi gori...pa opet i opet i opet...nekad manje a nekad više...
Starimo tako na skalama od života dok nam vjetar i sunce pletu mreže iz kojih nikad nećemo moći izaći...
Sva bježanja i tišine, odbijanja onoga što znamo...sve
Jednom kad pobile vlasi...možda....kako poželiš mili
Pružaš mi ruku da se popnem i stanem na skalu do tebe..
Uzimam srce i kidam kavez...jer čemu sve to...
Puštam ga da bude gdje mu je mjesto i s osmjehom na licu primam tvoju ruku da mi pomogne napraviti ovaj korak
Jer samo je jedan život...
Post je objavljen 10.03.2008. u 14:13 sati.