Dok su neki prijavili štetu na tenisicama, nastalu na nemilosrdnim škrapama, drugi su patentirali nove proizvode: tako je Hutinec izumio i ponosno primjenio Trekersku Ukrudbu, podmetače (od čini mi se poklopca za farbu za zidove) koji su imali zaštititi stopala od proboja škrapa u vlasnikovo stopalo. Pokazujući tragove u Ukrudbama nalik na otiske metaka u pancirkama, izumitelj je izjavio da je proizvod više nego uspješno prošao test.
Sama trka je ponudila više makije nego obično. Poveći broj ultraškrapera je zabavu, uz već poznate škrape, potražio skrečući sa puta i pokušavajući die-hard proboje po makiji. Koji su obično završavali tak da se skupina zapetljala u najgore šiblje i trnje. Na nekoliko neočekivanih stranputičnih mjesta moglo se u gustom šipražju vidjeti izdajničko njihanje grmlja, čuti lomljenje granja, cijepanje odjeće i (najčešće i najglasnije - Hutinčevo) psovanje sveg živog i neživog. Ja sam osim obilne doze običnog pašmakijanja uspio pronaći i ultra varijantu istog - prijećeći Zaglav dvaput u kontra smjerovima od uobičajenih izbio sam si zadnju snagu i šanse za poredak. Vrhunac je bio strovaljivanje u rupu, naglavce i na leđa, uz zapetljavanje u leglo trnja ko u paukovu mrežu. Pomalo nalik na svojedobno plivanje po borovini ispod Planine na RIsnjaku. Iako znatno bolnije. S obzirom da sam tu proveo nekoliko minuta pokušavajući se iskobeljati prigodno sam imenovao tu disciplinu prčenja Zaglava - Zaglavljivanjem.
Osim gomile koja je istraživala grmlje (možda da se prebacimo na tartufarenje?), neki su se i utrkivali. Slovenci opet koncentirani na utrku umjesto na zabavu ;), uz, opet, nepopularno grupno miroljubivo ulaženje vodećih u cilj. Čast su nam ovaj put spasile cure (sve tri prve naše) i lighteri. Za nagradu najvećeg promašivača sezone kvalitetnu kandidaturu je istaknuo Pakleni. Tražeći kontrolu u obliku lako uočljive crkvice na vrh brda on je prošao pokraj iste na neko drugo brdo. Koje, kako i zašto - ne zna ni on. Potom se vraćao u kontra smjeru pokraj svih nas na kt1, a nakon toga mu se kompas sasvim poremetio pa više ne zna objasniti ostatak svog dana. Mislim da se zapravo frajer samo htio provozati ušminkanim GSS supervozilima.
Tulum je malo šepao ispočetka, atmosfera mi se nije činila onak dobra kao prošlogodišnja. Ne znam da li zbog manje ljudi, većeg umora (ova planinarska je sve ultrastičnija), nedostatka podgrijavanja u liku euforičnih Mužikaša ili ko zna čega. Ipak jako dobre Angelsice su finim, čvrstim rockerskim zvukom konačno podigle uspavane škrapere na noge i kraj večeri je ipak bio rasplesan i veseo, kako ova entuzijastički organizirana trka i zaslužuje. Prijedlozi za drugu godinu: ubrzati raspodjelu ljudi po apartmanima, ako je moguće i plaćanjem apartmana unaprijed. Pojedinci su se prilično načekali da legnu spavati, to treba malo bolje riješiti. Vodu na stazi bi trebalo posebno označiti, neki su profulavali punktove, ali su nas ljubazni domoroci sve ipak spašavali svojim šternama. Imam dojam da je bilo manje ekipe usput na vanjskoj strani otoka, ili sam ja samo promakijao pokraj njih?
Sve ostalo je bilo na razini, ocjena opet vrlo dobra. Hvala domaćinima na još jednom lijepom i vrlo zabavnom vikendu na Pašmanu, na dobrodošlici i kaj reći nego - ponovilo se.
Post je objavljen 10.03.2008. u 09:32 sati.