Sada bih malo o potrebi za ljubavlju i pripadanjem.
Tako ju naziva dr William Glasser a po meni je to zajednicki naziv za dvije potrebe: duhovna ljubav prema 'visem bicu' i bracna ljubav prema covjeku. Recimo Ignace Lepp kaze da su potonju neki ljudi sublimirali u ljubav prema Bogu, kao sto su svecenici i casne sestre. A sto je s nama ostalima?
Kad je covjek u dobrom odnosu prema Bogu - odnosno onom u sto vjeruje, ma kako to (sto neizmjerno nadvisuje covjeka, kako rece Renne Descartes) zvao, Alah, majka priroda ili kozmicka sila - odnosno kad mu egzistencija stima, kad mu zivot ima smisla, tada je dobar dio njegove potrebe za ljubavlju i pripadanjem zadovoljen. Ako pak taj segment ne stima, ako se covjek svadja sa svojim smislom, ako se pita, ljut je i bijesan na sebe, na zivot, na stvoritelja i dominantno je destruktivnog raspolozenja, tada je potreba za ljubavlju i pripadanjem ozbiljno ugrozena. Dakle u takvoj konstelaciji je njegova potreba - glad - za ljubavlju, za drugim covjekom (najcesce suprotnog spola), za pripadanjem, za brakom odnosno dozivotnim vezanjem, puno puno intenzivnija, ali time je i covjek daleko ranjiviji i izlozeniji. Na primjer, ako covjek nije jeo danima, tada ce jesti bilo sto, pa bilo mu to ponudjeno i iz kante za smece. Ako je pak dobro doruckovao, i popodne ogladnio, kriteriji ce mu biti daleko daleko strozi...
Covjek treba i jedno i drugo, i smisao i partnera, i egzistencijalno i ljubavno pitanje rijeseno. Pitanje je, kao i uvijek, samo u balansu odnosno pravoj mjeri. Po mojem misljenju, ako se 'pretjera' sa smislom, sa filozofijom egzistencije, tada covjek odlazi u duhovna zvanja. Ne mislim pritom da je to nesto lose, to je jedan izbor, koji sigurno vodi ispunjenom i svrhovitom zivotu. Ali opet pitam - sto je s nama ostalima? Kako da mi izbalansiramo ljubav u zivotu?
Nema jednoznacnog odgovora. Sve je to umijece mogucega. Mislim da je duhovna baza nuzna, kao temelj, dobra osnova, cvrsta podloga na kojoj se moze graditi uspjesan zivot, s ispunjenom potrebom za ljubavlju i pripadanjem. No ako u partneru trazimo zamjenu, kompenzaciju, smisao sam, to moze biti fatalna pogreska. Jer covjek je krhak, ranjiv i prolazan, i nije najbolji izbor navezati se na smrtnika. Ljudi koji tako cine vjerojatno se nikad ne oporave od soka zbog prirodnog gubitka zivotnog partnera...
Post je objavljen 10.03.2008. u 08:57 sati.