Marketing
sličnost žena i različitost muškaraca
Urednica zbornika Diana Pečkaj Vuković nagovorila je dvadeset pisaca da pokušaju što iskrenije progovoriti o žensko-muškim odnosima. Koliko je rezultat uspješan i instruktivan ostavljam vam da prosudite, a mene je zaintrigirao već odlomak na koji sam naišao u uredničinom predgovoru:
"Iako sam raznolikost očekivala, ona u pristupu temi i izrazu me uvelike iznenadila. Od dvadeset priča baš ni jedna ne nalikuje drugoj. Za razliku od ženskih priča koje se, bez obzira na različite životne okolnosti autorica, odlikuju određenom sadržajnom sličnošću. Ako sam možda u nekom trenutku i mislila da će se pojaviti neki stereotipan obrazac muškog ponašanja ili tumačenja partnerstva, eseji koji su pristizali brzo su me razuvjerili. Jednako kao što su različita sama iskustva, dakle sadržaj, toliko je različito i njihovo proživljavanje te forma u kojoj su ga iskazali i spoznala sam da pitanjima partnerske svakodnevice muški pisci prilaze ne samo drugačije od ženskih autorica (što sam uglavnom očekivala), nego su i među njima samima velike razlike (što nisam očekivala)."
Ako je to točno, a nema razloga da ne vjerujemo dobronamjernom poštenom iskazu kojega zbornik samo potvrđuje, iz toga proizlazi možda najzanimljivija poruka ove knjige. Nažalost, u samoj knjizi nije podrobnije elaborirana.
Svi prihvaćamo zdravo za gotovo da su žene naspram muškaraca suptilnija, osjećajnija, složenija, zahtjevnija bića, pa to ni ovom prilikom ne dovodim u sumnju. Recimo da je tako. Muškarci su prema tome naspram žena jednostavniji i siroviji. Ni to ne dovodim u sumnji usprkos poznatim zavaravanjima generalizacija. Uzmimo da je zaista tako, usprkos iskustvu koje nas uči da je uvijek moguće naići na ponekog muškarca koji je čudo složenosti naspram nekih žena. Složimo se da je generalno ipak tako, no što prema tome govori uočavanje Diane Plečkaj Vuković?
Neizbježan zaključak je da usprkos tome što je pojedinačna prosječna žena složenija od tipičnog muškarca, žene su sličnije, uniformiranije, a muškarci su međusobno različitiji, raznolikiji. Uostalom, o međusobnoj sličnost žena Nency Friday je objavila nekoliko knjiga u kojima je to sjajno obrazložila. Ta sličnost se proteže i kroz vrijeme: srednjevjekovna žena je po svemu sudeći bila daleko sličnija suvremenoj ženi nego što je srednjevjekovni muškarac sličan današnjem muškarcu.
Naredni zaključak kazuje o onome što žene i muškarci mogu očekivati pri izboru životnih partnera. Ako su sve žene slične onda muškarac može očekivati zgodniju ili fizički manje atraktivnu partnericu, bolju ili lošiju seksualnu partnericu, pouzdaniju ili manje pouzdanu životnu družicu, ali sve su to razlike samo u kvantiteti, (zanemarujući marksističku maksimu da kadikad razlike u količini čine novu kvalitetu). Drugim riječima, muškarcu se nudi samo manje-više jedno te isto. Naspram toga, žena u svom izboru može "omanuti ceo fudbal" - može naići na idealnog partnera, ali i na onoga koji je u ničemu ne zadovoljava, kao da je ona s Venere, a on s Marsa.
A sada idem pročitati knjigu do kraja.
Evo knjige!
Post je objavljen 09.03.2008. u 20:10 sati.