Marketing
Sva cuda svijeta - dio V/8 - USA
Tih smo dana posjetili par antikvarnica - imam slike samo iz prve, jer smo tamo isli planski pa sam ponijela kameru. Vrlo velikodusno i odusevljeno su mi dozvolili slikanje. Od svih koje smo vidjeli jedina usminkana i cista - u ostalima je pomalo prasinjavo kao sto antikvarnici i dolici.
Ovo je dakle antikvarnica SECRET GARDEN koja je ujedno i poshy kavana-restoran.
Secret garden
Slike mozete vidjeti detaljnije na ovom linku .
Mi smo inace onako malo, sasvim amaterski radi uzeti ponekad poneki neskupi komadic neceg sto nalici na neku starinu. Nemamo bas neke stvari od vrijednosti jer si ih ne mozemo priustiti, ali imamo par nama dragih i zanimljivih komada u kuci. Kompas je kupljen u Antwerpenu prosle godine, zvonce za poslugu ove godine u Teksasu ( eto, nikad necu imati poslugu u kuci, ali barem imam zvonce...), ponesto bakrenih posudica i vrceva koji nisu nesto spektakularno, ali su lijepi.
I jedan poklon koji smo dobili od mog oca jos u Hrvatskoj - vjerovali ili ne, taj sat je cak neki dan proradio sam od sebe i toliko me uplasio da sam poskocila u prvi mah - inace nikad nije radio, ima kljuc za navijanje opruge... Nitko ga od nas nije navio, zabavljali smo i plasili jedno drugo u kuci dva dana pricama o duhovima, a onda je sat sam od sebe prestao raditi, bas kao sto je i poceo.
Od moje sestre je Gazda na poklon nekad dobio malen durbin i kofercic sa dominama - starinski pozutjele i sasvim upotrebljive.
Ovaj put smo uzeli neke stvari za koje ne bih rekla da bi bile predmet otimacine znalaca, ali nama su se svidjele ...
Kutija za cigarete - motane, naravno - tri bakrene zvjezdice su otpale na zalost, ali to ne umanjuje pomalo pohabanu ljepotu drveta
Ja sam zapazila ove cetiri minijature, ne mislim da imaju neku vrijednost, ali meni su lijepe
i sad je malena kolekcija pod staklom u nasem dnevnom boravku...Koga zanima - placeno samo trideset dolara !
Zanimljive su mi bile i 3D slike radene u svili, ali ih ne bih uzela.
Gazda je zapazio investiciju - kolekciju Hummel posudica za zacine.
Moram napomenuti da nisam bas bila zainteresirana i nisam imala puno znanja o ovom brandu, tek nesto malo poput ovog, za mene su to uvijek bile samo male kicaste figurice i posudice...
Koga zanima vise o brandu moze pronaci OVDJE i OVDJE.
Ali zato je Gazda krenuo pregovarati cijenu kolekcije i srusio je na trecinu napisane - a onda sam potpuno iskreno ovčje rezignirano krenula nagovarati Gazdu da odustanemo. Onda su istupili s jos nizom cijenom i Gazda je pristao - kupili i poslali kuci postom u paketu ... Kolekcija se sastoji od 24 komada ( bez police ), sve s krhkim poklopcicima - placena je 75 dolara. Kad smo dosli doma i ulogirali se na e bay, pronasli smo pojedine primjerke. To smo napravili jer smo morali dokupiti jednu koja je dosla razbijena - mislimo da nije razbijena u transportu vec tamo u antikvarnici kod pakiranja - bila je u srednjem redu i mora da je jednostavno nepazljivo ispustena. Ta jedna posudica nas je kostala 22 dolara. Plus doprema. Ali jos uvijek stoji da smo napravili dobro ulaganje, nije neka velika lova, ali covjeka veseli. Dobili smo za 75 dolara + 30 dolara slanje postom + 27 dolara za novi vrcic kolekciju koja vrijedi objektivno nesto vise od petsto dolara. Malo cemo to sve zadrzati, a onda mozda prodati.
Razlog tolike zelje za pregovaranjem o cijeni je sto su antikvarnice smjestene u centru grada. Wichita Falls nije turisticki grad, to je gradic od sto tisuca ljudi nastao na stocarstvu, ratarstvu i nafti.
Tamo sam vidjela nesto sto nikad u zivotu nisam i sto me je uzasnulo - centar grada koji odumire.
Prvo mala digresija - moj diplomski rad na Građevini je bio iz predmeta Urbanisticko projektiranje - dakle urbanizam kao takav mi nije stran i mjesta koja posjecujem nekako gledam i iz te perspektive.
Kad smo zasli u poslovni centar grada, prvo sam zapazila ogromnu poslovnu zgradu potpuno napustenu. Objasnjeno mi je da su u projektiranju i izvedbi koristili azbest u oblogama, taman neposredno prije nego li ce to biti zakonom zabranjeno. Cijela zgrada je po ugovoru dovrsena do zadnjeg detalja i zakljucana. I nikad nije bila u funkciji.
Nakon toga sam ostala zaprepastena dok smo se vozili gledajuci kako se redaju jedna za drugom zgrade gdje su lokali bili zatvoreni i izlozi oblijepljeni neprozirnim papirom po kojem se vidi da su vec duze vrijeme napusteni.
Preko puta lijepe zgrade Gradske knjiznice s pocetka osamnaestog stoljeca zjapi skladiste i stovariste metala i limova sa žičanom pletenom ogradom zaraslom u brsljan - a izmedu predivan park. Uski centar izgleda kao grad duhova !!! Tamo su poredane i te antikvarnice koje smo obilazili, i vise je nego ocito bilo da bas i nema puno posjetitelja i kupaca.
Jedva da koje vozilo prode onuda, a to je nekad bila gradska prometna zila kucavica. Nekoc otmjeno kino se pretvorilo u derutnu zgradu koju eto odrzavaju cistom, ali nista vise od toga. Propadaju i ostale okolne zgrade, cini se da su sve investicije odleprsale s tog mjesta. Mozete li zamisliti gotovo prazna parkiralista u centru grada usred radnog dana usred radnog tjedna ??? Jedina popunjena mjesta su bila ispred zgrade gradske uprave i administrativnog sjedista. I gradske bolnice gdje se ne lijece elitni pacijenti.
Takvo nesto vjerujem da nigdje u Njemackoj ili Hrvatskoj necete vidjeti ! Na moj zacudeni upit, objasnjeno mi je da je postupna degradacija urbane jezgre pocela prije tridesetak godina kad je izgraden prvi veci Moll centar - shopping centar na jednoj od gradskih periferija. Nakon toga je uslijedila ekspanzija slicnih sadrzaja, i danas tamo imate ogromne komplekse gdje ljudi provode vrijeme i ŽIVE. Druže se, kupuju, zabavljaju, jedu, uce, friziraju i manikiraju, idu u kino, rekreiraju se - jednom rijecju shopping centri su preuzeli funkciju gradskog sredista. I naravno, Wall Mart robne kuce kao institucije i hramovi gdje se okupljaju pripadnici srednje klase - iako danas vise niti oni nisu sinonim za najjeftiniju ponudu koja se moze naci. Tamo su u blizini i svakovrsne lijecnicke ordinacije, obrtnicki centri, razne agencije, crkve, banke, neugledni i oni vrlo ugledni restorani. Zemljiste je skuplje u tim zonama nego u gradskom centru.
Usput smo navratili i u Muzej zeljeznica ... Uredovno radno vrijeme, radni dan, vodica jednostavno nema, vratar nas je pustio unutra pa smo napravili par snimaka. Kad smo dosli sutradan, nije bilo ni vratara ni vodica - cini se da je tamo opci raspasoj, sto me niti ne cudi jer se i Muzej nalazi u centru grada gdje je opca pustinja i ljudi bas ne prolaze - posebno ne turisti.
I ovim bi umarajuci 
dugacki ciklus putopisa iz USA za sad bio okoncan 
.
Ostajte u dobru...
Post je objavljen 09.03.2008. u 19:16 sati.