Marketing
I iscekujem uskrsnuce mrtvih ...
----------------------------
Iv 11
1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan 3 Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." 4 Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." 5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. 7 Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" 8 Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" 9 Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10 Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." 11 To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." 12 Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." 13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. 14 Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. 15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" 16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" 17 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. 18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. 19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. 20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. 21 Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. 22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." 23 Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" 24 A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." 25 Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. 26 I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" 27 Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" 28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te." 29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. 30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. 31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. 32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." 33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen 34 upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" 35 I zaplaka Isus. 36 Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" 37 A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?" 38 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. 39 Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." 40 Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" 41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. 42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." 43 Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" 44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" 45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan 3 Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." 4 Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." 5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
..............................................
..............................................Kada su mi rano u jutro javili da je umro moj prijatelj, bila sam na poslu. Posao je bio takav da nisam imala vremena ni pet minuta izici i udahnuti, shvatiti. Smrt je bila nagla. Saobracajna nesreca !!! Radeci mehanicki i u isto vrijeme razgovarajuci sa mnostvom ljudi, strankama koje su mi tada prilazile i postavljale razna pitanja, suzama su mi se punile oci, srce je pocelo lupati i hvatalo me je gusenje. Zamjenjivala sam kolegicu na tadasnjem poslu. A osim toga, bila sam nova na poslu i nije bilo nacina da nekoga zamolim da zamijeni mene. Kako sam uspjela preziviti taj dan, nije mi do kraja jasno, ali dosao je cas da sam mogla krenuti doma. Sjela sam u auto i suze su krenule. Jecala sam, sama, slike su jurile pred ocima i mozak nikako nije zelio prihvatiti da ga vise nema. Toliko toga sam mu jos zeljela reci, toliko toga sam jos zeljela cuti od njega. Bio je to mudar covjek kojeg visoko cijenim i koji je pokazao da me razumije i sto je najvaznije da me slusa i da prati zbivanja oko mene. To bas nisam imala prliku osjetiti od drugih ljudi, sto je donekle i moja krivica jer sam osoba koja bas ne prica puno o sebi i koja se ljudima ne otkriva olako. Koliko li je onda bogatstvo moralo biti u tom covjeku da je otvorio ovakvo srce kao sto je moje i da ga povrh svega nije iznevjerio ignorirajuci ono sto sam, mozda u pocetku i nerazumljivo, govorila. Naime, ljudi vrlo cesto pokazu zelju ili te cak i pitaju, kako si, ali vrlo malo strpljenja imaju da saslusaju osobu. Kasnije, mozda i zele vratiti taj momenat kada si im nesto poceo govoriti, a oni nisu imali vremena, no nije moguce vratiti neke casove u zivotu, pogotovu sto ljudi vrlo cesto na pitanje, kako si, odogovaraju vec uhodanim formulama, pa onda ni ne ocekuju da ce netko stvarno poceti neku zivotnu, ozbiljniju, dublju pricu. U svakom slucaju, moj prijatelj je, kako sam poslije saznala, jer cesto ni ne znamo kako dobre ljude imamo kraj sebe, imao taj dar, dar slusanja i dar tjesenja, dar pomaganja ljudima. A ja sam imala tu cast da, i ne znajuci to, budem dio toga kruga njemu dragih ljudi oko njega. Dugo mi je trebalo da se smirim i da shvatim i prihvatim smrt meni toliko drage osobe. Na sprovodu, koliko god sam, kao vjernica, odlucila da necu plakati, jer moj prijatelj nije umro, on spava, on ce sada na jaci nacin biti uz mene i konacno sada imam i zagovornika, samo svoga, na nebu, koji ce moliti za mene, svoga andjela, ipak sam bez prestanka plakala.
Danas, dok sam pratila Evandjelje, shvatila sam da je i moj Isus imao prijatelje, i On je jako plakao za svojim prijateljem, ali Njegovo plakanje nije bilo ocajno i beznadno. On nam je stoga i pokazao ono sto ima biti – Uskrsnuce mrtvih. Na molitvu koju je uputio nebeskome Ocu i koji Ga je uslisao, kao sto Ga je uvijek uslisavao, i na poziv: «Lazare ustani!», dogodilo se ono sto predskazuje i ono za sto je zivio i za sto je svoj zivot dao. Za nas - da unisti smrt i da nas privede u Zivot !!!
Znajuci da ce uskrsnuti u posljednji dan i da smrt nije konacna stvar, da ona nema zadnju rijec, plakanje i zalost za prijateljem je tuga sto ga u fizickom, materijalnom obliku necemo moci vidjeti jedno vrijeme. I ljubeci ga i moleci za nj mi iscekujemo Uskrsnuce !!!
I tada sam Vjerovanje izmolila daleko jace i snaznije nego ikada:
------------------------------------------------------
---------------------------------Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega,
---------------------------------Stvoritelja neba i zemlje,
---------------------------------svega vidljivoga i nevidljivoga.
---------------------------------I u jednoga Gospodina Isusa Krista,
---------------------------------jedinorođenoga Sina Božjega.
---------------------------------Rođenog od Oca prije svih vjekova.
---------------------------------Boga od Boga, svjetlo od svjetla,
---------------------------------pravoga Boga od pravoga Boga.
---------------------------------Rođena, ne stvorena,
---------------------------------istobitna s Ocem,
---------------------------------po kome je sve stvoreno.
---------------------------------Koji je radi nas ljudi i radi našega
---------------------------------spasenja sišao s nebesa.
---------------------------------I utjelovio se po Duhu Svetom
---------------------------------od Marije Djevice: i postao čovjekom.
---------------------------------Raspet također za nas:
---------------------------------pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan.
---------------------------------I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu.
---------------------------------I uzašao na nebo:
---------------------------------sjedi s desne Ocu.
---------------------------------I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve,
---------------------------------i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.
---------------------------------I u Duha Svetoga,
---------------------------------Gospodina i životvorca;
---------------------------------koji izlazi od Oca i Sina.
---------------------------------Koji se s Ocem i Sinom skupa časti
---------------------------------i zajedno slavi;
---------------------------------koji je govorio po prorocima.
---------------------------------I u jednu svetu katoličku i
---------------------------------apostolsku Crkvu.
---------------------------------Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha.
---------------------------------I iščekujem uskrsnuće mrtvih.
---------------------------------I život budućega vijeka.
---------------------------------Amen.
-----------------------------------------------------------------------
...................
DIDA MOJ
Dida moj, dida moj...
ode mi je zima,
daj mi kaban svoj...
Dida moj, dida moj...
sve me boli, tilo traži
rakijom me sveg namaži
kao kad sam dite bija ja.
Da mi bude miran san
baci na me kaporan...
Dida moj...
Dida moj, dida moj...
ode mi je zima,
daj mi kaban svoj...
Dida moj, dida moj...
Bolestan je unuk tvoj.
Dida moj,
sve me boli, tilo traži
rakijom me sveg namaži
kao kad sam dite bija ja
Da mi bude miran san
baci na me kaporan...
Dida moj...
Dida moj, dida moj...
ode mi je zima,
daj mi kaban svoj...
Dida moj, dida moj...
Bolestan je unuk tvoj...
/Arsen Dedic/
-----------
Post je objavljen 09.03.2008. u 19:12 sati.