Osjećam isti vjetar, mrsi mi kosu
ostavlja poljubac između zamršenih grana.
Osjećam vibracije svijeta, na cvijeću rosu,
disperziju svjetla i moć dana.
Osjećam zaigranog leptira,
svaku nakrivljenu vlat.
Osjećam kako sunce dirigira,
i svako biće meni je brat.
Opet sa čuđenjem gledam,
kako pupa cvjeće.
Opet na zemlju sjedam,
i gledam kako se sve kreće.
Samo pijun začuđen i sam, nakrivljujem glavu.
Sada razumijem san, a još više javu.
Post je objavljen 09.03.2008. u 11:21 sati.